Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Od mladih leptira nije ostalo tragova. Izgubila sam iz vida njihov let, njihove kretnje, jer na kamenom zidu nema praha s njihovih krila. U stupnju iznad boli duša u kasne sate ispraća ukus morske soli s tvojih usana. Kroz dlanove su prošle nečije ruke, kroz oči su neke svjetlosti probile svoj put i nestale u beskraju. Miris proljeća uvlači se u blaženstvo ove noći i otvara vrata za hladnija prostranstva. Nebo sjevera sprema svoj plašt, kojim će prekriti moj grad gdje dišem sama. Još uvijek dišem sama i silueta na zidu je samo moja. Na stolu se čežnja bori sa razumom i odvaja svijest od podsvijesti bez luči, što bi bar na tren osvijetlila koridor kretanja. More svjetlosti, kao bezimeni ratnici, napada osjetljive oči duše. Ona se povlači sve više u svoju tamu, u tu zavjetrinu iz koje će opet gledati mirno, spokojno i nakon nekog dana izroniti svježa, kako bi nekog dočekala otvorenih očiju i srca.

prekrasna slikica...

da... je li kod tebe treperi? :)

Mislim da su tvoji dijalekticki izrazi puno vrijedniji od tih vizualnih preradevina.
U dobrom tekstu se mogu skicirati na stotine slika i ne zstupam tezu da je slika jaca od rijeci (sve sto je potrebno da bi slikali rijecima je kist od inspiracije i sagovornik koji je dostojan da se nazove svjedokom onoga o cemu pisemo.

"glu...", ponekad volim kič, iako je sve diskutabilno, ali ... meni se ovako sviđa... jednog dana kad budem imala Alzheimer, možda prepoznam ovo treperenje... pa me dovede na iskricu :)

vrana i crnokosa,jezovito

> Ona se povlači sve više u svoju tamu, u > tu zavjetrinu iz koje će opet gledati > mirno, spokojno i nakon nekog dana > izroniti svježa, kako bi nekog dočekala > otvorenih očiju i srca.

Prejebeno..

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr