vrag nosi adidas

duša ište...šizilište, tako pjeva jedan, šta pjevam ja....haja haja, nema kraja....ali ne, ne isplati se gubiti vrijeme. hoće li se desiti reset, smijem li, ako dopuštate istrpati se ovdje, da sretno zagrlim novo jutro bez grižnje svijesti.veselim se skorom početku rada, ne žalim, ne mogu, samo se radujem fazi samoće, hoće li me napustiti taj osjećaj, nemam pojma, hoće li biti koban za dušu, ne bojim se, izletjet će ona uvijek je bila jača....a možda lagano odleprša .... ne bojim se ja smrti i uživam u životu.koliko mi to ljudske navike dozvole. uživam postati čovjek i doživjeti transformaciju, neprepoznatljivo, uvijek se iznova čuditi-tko si zapravo ti? a onda se iz kuta nasmješi nešto tako jednostavno, rklo bi se priprosto ali lijepo, toliko lijepo da zastane dah...

jos uvijek stojim kod 100 komada,nemoj previse ici dalje u detalje...ipak sam ja na burzi

A čega se ti bojiš, Smarti? Ja više ne mogu definirati...