...pa sad tipkam skoro pa brzo
Jednom davno, još kada je nebo imalo plavu boju a mjesec je samo osvjetljavao put, u doba kada je jedina ljubav bio on, veličanstveni, kada nisam znala tipkati po tipkovnici a večeri sam kratila sexom da nebi bilo da nema svaki dan, večerom da nebi bilo da nema svako veče, odlučih krenuti u teretanu i smrtno se zaljubim u voditelja....shvati on da nešto ne štima, i baš na satu step aerobika, nešto mi govori okreni se iza, i ugledah svog jedinog kako stoji i gleda....ne primjećuje on da ga vidim....to sam mu zamjerila, morala sam ga ostaviti, baš kao i onog prije njega radi njega....sa voditeljem se nisam baš provodila....ali sam se oslobodila
06.02.2008. u 19:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
podsjeca na perle,samo ih slazes i s time radis nove mozaike i nikad ne dosade dok ih se ne analizira
Autor: M_kao_Marino | 06.02.2008. u 19:09 | opcije
"i nikad ne dosade dok ih se ne analizira"
Autor: smarti | 06.02.2008. u 19:10 | opcije
kad stanes i pogledas propuste onda ti tek neke stvari slegnu...nije li...mozda kod tebe nije
Autor: M_kao_Marino | 06.02.2008. u 19:12 | opcije
ja sam pod temperaturom, inače se nazivam normalnom hrvatskom curom
Autor: smarti | 06.02.2008. u 19:13 | opcije
zao mi je za temepraturu ali od ovoga drugoga si ipak mrvicu dalje...ne brini ja uvijek grijesim ...u procjeni
Autor: M_kao_Marino | 06.02.2008. u 19:14 | opcije