vrag nosi adidas

Zaista mi ponekad ide na živce kompletan muški rod.Većina njih nema takta i oboružala sam se poluludilom kako bih uvijek iznova bila spremna na upade....nekada se i suzdržim ali tinja u meni još dosta dugo vremena-očaj. Smatram da svaka žena koja drži do sebe pokraj kreveta mora imati pištolj, kako ružno zvuči imati oružje pored sebe, ali sila boga ne moli. Nasilje me smeta, bilo ono fizičko ili mentalno.Sinoć, baš se lijepo ušuškam i blejim kada na vratima netko kuca, dosta je kasno pomislim tko je da je nisu mu svi na broju ili je bolestan kao što je jednom jedan naišao jer mu nitko nije u cijeloj ulici otvorio vrata osim mene , zatim sam ga pretresla, zamolila da podigne ruke u zrak i ispipala a tada pozvala hitnu da dođe po njega jer je pobjegao sa odjela psihijatrije.Čak se i doktorica izvikala na mene da što ne maknem auto sa mosta jer imala sam još jednog gosta koji je spavao, uvijek nekoga pozovem od prijatelja. Dok je ona vikala trudila sam se da ne vidi jointić koji skrivam iza sebe pa me sve to ne jebe(rima me malo klima). I tako sinoć otvorim vrata, a na vratima jedan od susjeda kojem neznam ime, mlad je ali se zapustio što mentalno što fizički, uljenio a još je i pijan. Kažem mu odmah da nema onoga kojeg traži sve ljubazno, on još stoji i gleda u mene, mislim si miči se kretenu a kažem, molim vas hoćete otići kasno je, on i dalje gleda i pita jel imam možda neku rakijicu a usput mu očajan izraz lica, glupi alkoholičaru, pomislim a kažem, nemam, ne držim alkohol u kući, ne odlazi , on još uvijek stoji, tada sam uzela svoju šipku i lagano ju njihala u rukama, više nije gledao mene nego šipku, tešku dugačku....još je kratko stajao i okrenuo se, zamolila sam ga da samo zatvori ulazna vrata. Bila sam strašno ljutita, razmišljala sam o tome što ima u pojedincima tako tužno i ružno da ne razumiju svoj vlastiti jezik. Uvijek napominjem, ako nešto kažem tako i mislim, ako mi netko nešto kaže smatram da tako i je i da nismo u osnovnoj školi gdje neodlučno klimamo glavama zbunjeni i maleni.Strašno je to sve neugodno. Mislim da se ženama, ponekad ali rijeđe i muškarcima dešavaju takve stvari i da šute o tome.A to je čisti primjer mentalnog nasilja na finjaka.

mogu ja doc prespavat? ponijet cu svoje oruzje:)

šipke su dobar argument...

pa je, al nije na finjaka. to je pravo nasilje i ja se više ne zanosim idejom o "pristojnosti", ja to šibam van! bez milosti i isprike. i lakše mi je od onda, da znaš. susjeda s klinkom koja dolazi bez najave kad ja radim nešto važno, dalja rodbina koja ne zvoni nego odma hvata kvaku, "imate čast da nas ugostite" tipovi, sve van. van. i tišina.

još sam ljuta na svijet u kojem živim

sama si pomalo kriva, ljde treba izbacit van za njihovo dobro. kako će inače naučit?

pa ti spavaj bez gana..

ne osjećam se krivom, otišao je on i bez da sam mu grubu riječ rekla

stanujem u zooloskom vrtu pa to nije problem i kad netko navrati ja mu velim evo pricekaj tu sa krokodilcicem da ti ne budu izgubljeni sati a ako ti on nije po mjeri mozda lav i slonic bolje bi ti legli:)

dobro si se snasla s tom sipkom :)