Jednom ćeš me pitati volim li više život ili tebe. Ja ću odgovoriti život. Ti ćeš se okrenuti i otići, a nećeš ni znati da si ti moj život!
Kao slutnja… kao šutnja… kao neki izraz, kao neki odraz… kao nešto bijelo, što li je htjelo, kao praznina kleta i umor od ovog čudnog svijeta…. na čistini je stala jedna sjena…. i sjetila se… eh, pa još je žena… što je brža od najsporije rijeke i najsporija od najbrže zvijezde… i tako… nastali su ovi čudni stihovi… kao posljednje stvari, što podsjećaju na neke međunebeske igre snova i stvarnosti… još uvijek bih te željela u sebi sresti.
14.02.2008. u 7:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
"Najvećom tajnom ostaje ona ljubav između muškarca i žene. Tu smo svi nemoćni. Uvijek je pokušavamo opisati, no uvijek ostajemo kratkih rukava." - Milan Stošić
Autor: shadow-of-soul | 14.02.2008. u 7:31 | opcije
Ako netko ima ljubavi u sebi kao ti, odnosno, rijeci koje s ljubavlju poklanja.....onda si zasigurno osoba u kojoj se prava i duboka ljubav krije i pociva.Komplimenat za svu toplinu koju razlijevas na ovim rastrkanim stranicama.
Autor: suncica18 | 14.02.2008. u 13:25 | opcije
"suncice...", hvala na lijepim riječima... izlaze iz srca, kako moje - tako i tvoje :)
Autor: shadow-of-soul | 14.02.2008. u 14:19 | opcije
:)))
Autor: paulakom | 14.02.2008. u 14:33 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 15:25 | opcije