Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Na otoku moje duše sreli su se titraji pa uzbunili novootkriveni osjećaj što je nastao usred procesa obnove bića. Bila sam u šetnji Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, a bili su mali... poput mrava, čekajući skromno da dođu na red. Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada znala i znam....sjećanje na njih će se vratiti. Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti. Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići. To je život. Život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji, koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju... i te vječne teme, koje su uvijek vječne, ponovno se objavljuju. Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.

Iskreno ne znam tako se i ja danas osjećam...
Zbunjujuće i melahonično.
Sretno ti valentinovo

I bas ti hvala.......onako iskreno i toplo......sto si me podsjetila da i ja zivim......U svoj zurbi, ove moje zemaljske setnje i trazenja,jednostavno sam zaboravila na te zlatne titraje u meni, koji tako bespomocno cekaju da otkrijem njihov sjaj i ljepotu.........

da.. to smo sve mi, zaboravimo na sebe, a kako ćemo dati drugima, ako u sebi nemamo sebe da bi se poklonili drugima? :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr