vrag nosi adidas

Gledam mu lice na plakatima, u kratkim dokumentarnim filmovima produkcije de, slušam mu glas preko zvučnika kada pjeva, a voli pjevati, i kolo plesati sam....poznajem mu navike kada lijeno leži pored žene koja je pristavila grah za ručak i samo da mu još utješi dan...postaje mi inspiracija za nova jutra što dolaze dok sunce čeka proljeće da malo podgrije ustaljeni ritam vode tekućice...Shvatim , nisam sam u ovom vrtlogu snova što me pritišću dok pod hitno moram postati normalna, radi drugih nikako radi sebe, jer mašta je odavno uzela svoj danak i ponekad je žalosno ne savladati prvo brojeve pa tek onda slova....trebam poduku iz matematike a omrznula mi se još u prvom razredu osnovne škole kada otprilike znamo treba li krenuti u drugi i puniti glavu besmislicama ili izuti cipele pa potrčati poljima dok se ne umoriš od hodanja. sve me zbunjuje, a priprema za igru asocijacije traje cijeli dan, nepotrebno je skupljati suviše otpada ako možeš iskoristiti ono što već imaš. Pohlepa, ono kada oči svjetle krvavo u mraku a iz očiju krene slina, slina bjesnila i nemoći, pa pogneš glavu praveći se da sam najjači dok iza mene uporno netko pali svjetiljku novoga dana. Razmišljat ću o svemu i svačemu a neću smisliti ništa pametno, oslonit ću se na ogradu ljubavi i mira, kao u snovima....dan je dug, noći još duže kada razmišljam o njenoj bolesti, sve postaje nevažno, hoće li ozdraviti, ubija me ta neizvjesnost, dok sve postaje nevažno osim smjeha.

niš' se ti ne brini....i ja da sam normalan,poludio bi...

Pozitivne vibracije znaju se pretopit u stvarnost i nije to kako kazu stariji ludost