pitam se...
Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu mjeseca, što se još nazire na tamnoplavom baršunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je da je besmrtan u trajanju trenutka, ali s prvim naletom mog mira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, što ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Čarli, pitam se jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?
16.02.2008. u 18:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
..kada anđelima povjeruješ..i srce će utopljiti se..
Autor: Sanjar46 | 16.02.2008. u 19:02 | opcije
uvijek vjerujem anđelima ... :)
Autor: shadow-of-soul | 16.02.2008. u 19:03 | opcije
...i hladno če srce proći plavetnilom..i čekati dan da se ugrije..
Autor: Sanjar46 | 16.02.2008. u 19:08 | opcije
kad-tad i najhladnije srce se ugrije :)
Autor: shadow-of-soul | 16.02.2008. u 19:13 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 15:24 | opcije