vrag nosi adidas

Danas sam srela predsjednika, učinilo mi se iz daljine nekako poznat muškarac, ali ah, poznatih muškaraca srećem svugdje gdje god zavirim i privirim netko mi se učini poznat, pognula sam glavu i zadubila se u vlastite misli koje su bile aktualne u toj sekundi, ali nešto mi neda mira i podignem glavu kako bih se uvjerila od kud mi je poznat taj muškarac prema kojem hodam....ah, pa to je predsjednik, srce mi je zakucalo brže, okrenuh se lijevo pa desno ali ne ugledah nikoga osim sebe i tog poznatog čovjeka ispred sebe, približavam mu se, ljudi koji ga okružuju prekrasnih crta lica i tijela postadoše od jednom dio sistema, baš kao i što im je zadaća, postadoše zgodni muškarci u mojim očima nevidljivi...koračam, sve sam mu bliže, primjetio me predsjednik, molila sam samo jedan pogled jer nisi svaki dan na 2 metra od predsjednika....u tom trnutku nije znao da je njegov pogled jednoj osobi maknuo tugu sa srca i stavio kretenski osmjeh na lice...pa predsjedniče, kada smo bili tako blizu jedno drugome, oprostite mi što sam samo navukla osmjeh, htjela sam reći i dobar dan, i shvatili ste i vi to da ne ispadnem sada nekulturna, predsjedniče vaša aura-blješti

bojim se da ćeš ga i sanjat večeras al ako će ti to vratit osmijeh na lice samo sanjaj

vratio mi je, uklonio svu tugu u sekundi zato mu hvalospjevam.