Cvijet kraj izvora...je sjena duše

I tad sam ušetala u vrijeme zanesenjaka, dlanom pokrila mjesto na kojem se ocrtava puls na ruci. Razbijena u spektar raznih boja duša je ispod daha osjetila kako "i u tami nikne divan cvijet". Krenula je, prošla kroz vrata i ostavila ih otvorena. Tijelo se spojilo s tijelom i procvjetala je tama. Želiš li biti dio jata, slijedi ista pravila. Želiš li biti dio sebe, iznad boli se uzdigni i zatvori vrata za sva opravdanja… Teško je letjeti sama, bez dodira i mira… iako se tada jasnije vide slike i duša, koliko god bila uzburkana, sjećanjem zaustavlja naučena pravila i slijedi svoj put. Zato, ptico mala, odleti sa dlana i pronađi se…

opako je kada u ogledalu vidiš druge boje i odraz..

Hej ti ptico mala, ne trudi se visoko letjeti, ionako ćeš opet zastati na nekoj pučini romantike i zanesenjaštva...

proletjela ptičica i opet se vratila na dlan :)

Shadow, riznice tvojeg nadahnuca su prepune nagona da rjec natjeras u galop sa kojim juris kroz bespuca stvaralastva.A za slikicu nemam komentar (po obicaju).

«glu...», ovo je samo moj virtualni dnevnik, ništa više :) literarno stvaralaštvo prepuštam boljima od mene :)

što se tiče slike, nemam komentara na tvoj komentar... :) ovo je samo virtualni dnevnik, svakog od nas, a to što svi od nas dajemo uvide u naš dnevnik, to je stvar svakog od nas i mislim da svatko od nas ima pravo u svoj dnevnik pisati što hoće i stavljati slike kakve hoće... ne bih više ulazila u raspravu oko toga slika/ne-slika na blog, pjesma/ne-pjesma etc. etc.etc. jer to smo sve mi.. takvi kakvi jesmo :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr