Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U dušu se zaogrnuo drhtaj mog srca i blizak je smirenoj boji. Korakom laganim pohodio me u rano jutro što je zatvoreno u zlatnoj krletci snova. Vodi me prema tvom plavom potoku, da putuje od nekog tajanstvenog izvora tvoje duše prema grumenu bola nasukanog na sprud bezimene obale. U grudima ti ponor preduboki, u očima ti dugo nošena svijest o nepostojanju. Otvaraš dlan, čitao bi… ne vidiš ništa. U srcu ti zatitraju šumovi, misliš ... nešto ti govore ... ali nema požara što pali jutarnji tren, nema obale što hladi umorno čelo. Nema tog anđela kojem želiš dati sve, kad se, dušo moja, bojiš tog anđela. U tamne spilje, mahovinom obrasle, zalutao si - ne možeš naći izlaz. Ne želiš izlaz, a novo svjetlo te mami van….pokušaj slijediti trag anđela, jer ti pokazuje put i bliska svjetlost će ti postati tvoj novi dan.

Jao, ovo je najljepše jutro od kad sam na blogu, sama i ti ,baš ste me obradovale. tebi dobro jutro i još ljepši dan.....

poetski trenutak :) dobro jutro :)

"Na pola našeg životnoga puta, u mračnoj mi se šumi noga stvori, jer s ravne staze skrenuvši zaluta."
Dante Alighieri

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr