Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Ima jedna mala soba, toplija od topline, hladnija od hladnoće. I u neko vrijeme, u njoj se teško disalo, u njoj se teško nastanjivalo. Hranili smo biserne školjke u nama, povlačile su se, ali su bile u tom hladnom mraku i nisu se vidjele. Prepreke su nestajale jedna za drugom, zaboravio si svoj izvor i počeo citirati riječi iz knjiga. Čula se glazba dalekih meridijana, čulo se more u tvojoj ušnoj školjci dok sam ti šaptala "volim te". Tvoj pogled uvijek je znao otopiti ledenu masku uredno složenu u mojoj ladici donjeg rublja. Rekao si "probudit ćemo noć", rekla sam :"nećemo". Rekao si "da", tad sam rekla "ne". Zgusnuta u crvene ruže, koje si stalno donosio svakog ljetnog dana, dobio si naše zube, naše vlažne tragove. Umjesto crvenih ruža, rascvjetala sam tvoje usne i potrgala listove do tada ispisanih stranica tvog života. Zapalila ih i pustila niz Mjesečev trak, da otprhnu kao latice crvenih ruža što su padale po meni iz tvojih plavih očiju.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr