sjetan uskrs
Voljela bih sada biti u Brazilu, u nekoj kolibi i more i pijesak oko mene. To bi zaista bilo idealno. Ovako nista, ispovijedam svoje grijehe prema sebi....nisam slobodna jer mi je hladno i jer ne mogu hodati bosa. Sjetan uskrs , ali meni je vise bozic samo sto su frizure drugacije. Ostalo je sve po starom. Neki se radjaju, neki umiru, neki ratuju, neki su totalno u razlicitim filmovima i kulturama, nisam Hrvatica nisam nista samo bih u Brazil.
....eto, tako je to kada se gleda previse putopisa, nije put doci u neki grad i putovati pa razgledati znamenitosti i slicno, put je zavaliti se u Brazilu u lezaljku, piti kokosovo mlijeko i uzivati, u biti sam zahvalna i zadovoljna i zelim samo Brazil.
23.03.2008. u 13:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Hm, u Braziu ne raste kokos!!! A još manje mlijeko! A da zamisliš otočje Muruoroa? Mikronezija. Dvije paleme...pješćana plaža...u daljini peraja morskog vauvau...ležaljka...tri hulahula...jedna mi staflja grozdje u usta, druga masira leđa, treća...ufffmda. Jesam li ja morebit Dalmatinac?;))
Autor: Hissarlik | 23.03.2008. u 13:41 | opcije
i meni vrućina fali.. ova zima je nekako preduga..
Autor: ANGELVER | 23.03.2008. u 13:42 | opcije
uffffff.....:)))))) kokos i mlijeko ma bilo koja biljka, ajde Isuse uslisi molbe jedne pacenice:)))i svima koji se tako osjecaju:)))
Autor: smarti | 23.03.2008. u 13:43 | opcije
Smarti, ne zaboravi u svoje percepcije želja uvrstiti i kakvog preplanulog domorodca koji te maže egzotičnim tvarima (a njihovo porjeklo nećemo navoditi,hehe).
Onako u prahistoriskim tangicama sa komadićem kore nekog drveta umotanog oko najnužnijih dijelova sramnosti, a ti zatvorenih očiju jašeš podivljale valove smjelosti i krotiš energičnost dotičnog na dobrobit našeg Hrvatskog i Brazilskog pučanstva.
Naravno da se radnja neodigrava u Riu, već taj ritual bludnosti pronalazi svoje utočište u nekoj od nebeskih odaja erotičnog hrama sazdanog od vrištećih vrhunaca svršavajućih žena, negdje u podnožju Olimpa, dok njegovi potstanari (bogovi) drjemaju svoje popodnevne snove.
Dok sirene raširenih peraja u uzaludu pokušavaju dostići potrebne raspone da bi u njihovu vrelu utrobu ušao pramac kakvog zalutalog broda (možda i svemirskog).
Evo da te ne plašim ovom inekcijom transa šapnut ću ti samo na uho; viva Brazil, viva Croatija.
Autor: Glup-gluplji | 23.03.2008. u 13:49 | opcije
viva dalmatija i .... tako i bi u buducnosti:)))))
Autor: smarti | 23.03.2008. u 13:51 | opcije
a ja bih jednu vikendicu u samom zelenilu sa velikim staklenim stjenama da imam uvijek osječaj da sam u prirodi i mir...tišinu,veliku knjižnicu ,bez telefona,televizora,susjeda ni na vidiku ,jedino neku ženu iz obližnjeg sela da mi donosi namirnice,počisti i skuha da mogu uživati na ladanju...aaaahhhhh:)
Autor: pipi-bez-carapa | 23.03.2008. u 15:14 | opcije