Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iz moje sobe vidi se mali komad mračnog neba i ono drvo ispred balkona, što svojim granama dotiče zgradu, željno bar malo nekog dodira. Zelene zavjese su lelujale na povjetarcu što je donosio svježinu duboke tame, a daleko od mog malog svijeta lutao si pustim ulicama ovog grada, vukući svoju pogurenu sjenu za sobom. Tvoja statua je nekad bila poput kipova renesansnih majstora… danas o njoj priča samo tvoja pogurena sjena. Koprene tuge zaogrnule su moje tijelo i dođoh do mjesta gdje naše sjene putuju istim tokovima. Ispod trepavica su odletjele ptice i vilinske suze su potekle za njihovim tragom. Kad osjetim tvoju dušu u svojoj, zalepršat će leptiri ispod struka, a sa usana ćeš pokupiti preostale kapljice crnog vina. Iznad tog puta još je mnogo tame, još je mnogo ponora, još neki pravci nisu jasni… lutamo koridorima naših nerazjašnjenih godina, što smo ih živjeli jedno bez drugog. Pamtim te onakvog... ne poznam te ovakvog. Tko li si sada? Kakvog je okusa tvoj jezik, kakve je mekoće tvoj dodir? Vidim, pogled je isti, ljuta tuga isijava iz njega, probija se kroz dobro sagrađene zidove… zidove samoće, duboke kore izbrazdane nesporazumima i nametnutim životima. Osjetih ustreptali pogled, osjetih tvoju žeđ na raspeću tvoje duše i poželjeh se nadviti nad te usne kao nad mučenika željnog bistre vode. Hoćemo li dočekati taj dan kad će rijeka boli otploviti i donijeti slapove davne čežnje umotane u novu svilu naših srca?

..i nema sličice? :-(

evo je.. tražila sam je :)

shadow...:-)))))))))))))),znao sam da imaš ukusa..ali ovo je nešto iz bajke...čestitam..:-))

i ja sam je odmah zapazila i nekako mi ide uz ove moje misli koje sam napisala prije 3 godine :)

......vilin konjic je zapeo tam negdje pred kraj knjige... i sad čekam da se odlista...i tak...

leptir...knjiga je nestala :)) sad kiše padaju..samo ne znam jel za ili protiv Čarlija :)))šalim se, shad...odsad se samo zajeb....m na logovima...čak i na svojima...:)) nekad sam se ljutila na drlino: skidaj gaće...ma ima pravo...treba se samo zezati, zezati :))

hahha, zezaš se, kaj ne...dooobro, zezaj se..pa i "moje" sličice mijenjaj, baš me briga...sve je ionako farsa...sa dva lika:)) lipa moja, shad :))

VJEČNA IGRA HAZARDERA...UVIJEK RAZDERANOG SRCA
Znam prekasno je bilo
kad si mogla birat hazardere,
prazne, blefom silovane duše.
Ja znam taj rijedak soj, jer teško držat je ruku
što se trese svaki put kad strah je guši.
Što drhti svaki put kad strah je guši.
Prašina zaboravljenih džokera te davi,
on ne ostavlja ti ništa, čak ni osmijeh,
jer vrebao je samo jednu kartu,
onu pravu, poslije koje dijelit nikad više neće.
On je htio samo san do prve zore,
on je htio samo san do prve zore.
Kradom zureći u okna siva vjerovat će da si kriva
što se dama crna drugom smiješi,
a iz nekog džepa šupljeg kakav stari vozni red će reći: znadeš sve al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
Stranac neki ponovo će htjeti tvoje želje tmurne,
njemu ipak ništa manje strane.
Priča tebi dobro znana, ruka zlatni sjaj mu ljušti,
slomljeni joj zglob već 'rđom škripi,
za ulog tvoje snove mijenjat želi,
za ulog svoje snove mijenjat mora.
Nećeš smoći snage
brodolomca jednog još prepustit moru,
k'o da pogled tvoj ne traži,
oči varljiv san mu sklapa,
glas mu nekom cestom lebdi
prozirnom k'o dim u zimskoj zori.
Prozirnom k'o dim u zimskoj zori.
Reći ćeš da strpljiv bude,
premda već bez želje lude,
otvorena vrata trag će izdat,
cestu ćeš sa strahom slijedit
blijedu kao zebnja tvoja.
Ljubav zvat će ime hazardera.
Ljubav zvat će ime hazardera.
»Srest ćemo se, čekam samo tebe
ispred vlakova što kasne.
Nekim novim moram krenut.
Molim te, daj shvati,
nikad željom takvom
ili sličnom vladat ili živjet nisam znao.«
Znaš napamet te riječi hazardera.
Znaš, šutnjom teku riječi hazardera.
Sutra ispočetka, ako želiš, tu na obali,
pod mostom koji rijeci ušće trne
i kad pred tobom ponovo se nađe,
skrušen, znaš da samo san
do prve zore opet traži.
I shvatit ćeš da netko od njih mora.
I željet ćeš da svane prva zora.
Prašina zaboravljenih džokera te davi.
On ne ostavlja ti ništa, čak ni osmijeh,
jer vrebao je samo jednu kartu, onu pravu,
poslije koje dijelit nikad više neće.
On želi samo san do prve zore.
On želi samo san do prve zore.
Kradom zureći u okna siva, vjerovat će,
ti si kriva što se dama crna drugom smiješi,
a iz nekog džepa šupljeg
neki stari vozni red će reći:
znadeš sve al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš.
prepjev L.C.


10.04.2008. 22:09:57

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr