vrag nosi adidas

Svatko od nas ima svoj problem, nazovimo to problemom.Netko u odnosu sa ljudima, prijateljima, partnerima, neznancima, stvarima...osobno imam sa mjestima boravka.To vuče i problem u odnosima, jer taman kada se uklopim(to mi nije teško), treba se isklopiti i krenuti dalje.  Zadnje sam se uklopila u kuću erotskog pjesnika, znali smo se par minuta a ja sam već bila sa stvarima u njegovoj kući, bacio mi je svoje pjesme i priče na krevet i rekao uživaj kao da si u svojoj kući, pomislila sam pa svemir je moja kuća samim tim i tvoja kuća i ja i ti stanujemo u zajedničkim prostorijama, naravno da sam ušla nekom materijalisti taj bi mi sa zadrškom rekao što je moje i tvoje je i bilo bi hoćeš nećeš pleši ja sviram....i tako, kuća je ogromna a ispred su mandarine, japanske jabuke i smokva, 100 metara je udaljena plaža koja nije krcata jer je to selo,do kuće je rasadnik bresaka i uvijek dobijem par komada za taj dan....odmah mu pospremim kuću za hvala lijepo i dodam sitnih ženskih detalja , pitam koliko košta smještaj a on mi napiše pjesmu koja ide ovako prepisujem
ispovidi se kome hoćeš
bogu alahu sotoni
a meni samo obećaj
da se neš prominit
da ćeš uvik ostat nlo
neki lipi osjećaj
sobičak si snimila
ja sam njena kontra
nisam hladan kao zid
za akt mi fale cice
a zbog nježnih tabana imam
urođen stid
tarzan sam u duši
rado ću ti pozirat
i neću ti uzeti ništa
moj su zadnji akt napravili davno
u inkubatoru rodilišta
srićom nisam debeljuca
pa nećeš potrošit puno
ni vrimena ni boja
a kad otvorimo izložbu
neka nosi naziv
apolon žgoljavosti i gnjoja
zarada je sasvim sporedna
nisam toliki dušman
da bi puno pita
znam da ti je jebeno
remek djelo dovršit
bez mišića i celulita
samo mi ten pinkicu
lažiraj po svom guštu
da ne ličim na eskima
a i čunu mi lipo izvuci
da se lipo klati
makar do kolina
ti stihovi su me dočekali na jastuku, i ležim i analiziram, mislim si što znači ovo sa čunom, ali riskiram, jer naime ne izvlačim čune baš svakome koga vidim jer mi je to bezveze i nemam nadahnuće,
ove godine idem u drugi grad i drugom umjetniku, ovaj drugi je plesač...zanima me kako je živjeti sa plesačem...i tako ostaje veliki problem odnosa , kada me roditelji pitaju gdje ih srećeš, odgovorim, usput, na ulici ali ništa nije slučajno, neću valjda sresti nekog poslovnjaka ili prostaka, poanta , srećemo se
 
 
 

kajo što je mala čuna..koliko velika mora biti da bi bila mala..?

šta mene pitaš, to sam negdječula, nikad čunu nisam ni vidjela....

svi su oni ljudi , ja ih nikako ne bi zvala plesaci, poslovnjaci, pisci, itd, kao da ih tako obiljezis. ne volim obilezavanje

meni je prekrasno kada čovjek izražava ono što je bio najamni radnik, ovčar, nogometaš čistač ili bilo što drugo, i psi su psi pa nisu svi isti psi a da neznam imena možda bih vodala pit bula zbog pogreške u komunikaciji a on mi je prezahtjevan i ne sviđa mi se kao labrador

sumnjam u ljudsko porjeklo po definiciji čovjeka kod nekih pripadnika vrste, znači ništa nije a možda i je, ili sam slijepa i gluha

moze i tako , al meni momentalo draze onako

svi smo pripadnici vrste, nismo iz nevrste. ma nije to ni vazno. glavno da smo np ti, ja, oni fine

dobro se snalazimo, nema suicidnih i narušilačkih ideja pa mislim da nismo u paklu:)

sve su to ideje nase vrste, takvi smo, sarenoliki , sto posto s razlogom

bumo vidli:) a možda svemirci igraju čovječe ne ljuti se:) neznam, stvarno neznam, osjećam se maleno:)

i sve si mislim... što reć.. pa izvuci mu.. kad mu je to želja.. što te košta.. malo boje...

Krasne priče imaš...P