srp mog djeda antuna

sjetila sam se tog dok sam zurila u kutiju na vrhu ormara koja je čuvala od prašine stolni hokej kupljen davno u tko zna kojem dućanu.

smještenoj odmah iznad kutije koja je čuvala od prašine jeftinu verziju stolnog nogometa kupljenog za parsto kuna u mercatoru prije par godina.

nogomet na brokve. vjerojatno sam već pisala o tome, koćegaznat.

ovako vam se to radi.

uzmete drveni pravokutnik debljine par centimetara. sedamdesetak cenimetara dužine, četrdesetak širine.

kupite ga u prodavaonici geometrijskih komada drveta il gdje već.

povučete flomasterom liniju tako da spaja središnju točku pravokutne dužine sa središnjom točkom suprotne pravokutne dužine. uz rubne linije pravokutnika na svakih deset centimetara zabijete po brokvu do pola.

uzmete špagicu i zavežete je za prvu brokvu random izabranu u čvorić. nategnete je do najbliže brokve, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić, nategnete do njoj najbliže, napravite fjokić.

i tako dok brokve do glave ne budu u špagici.

uz svaku širinu pravokutnika zamislite mini pravokutnik paralelan s njom svojom dužinom koja iznosi pet centimetara. na zamišljeni mini pravokutnik zabijete četiri realne brokve. do pola. tri strane mini pravokutnika omotate špagicom po principu 'nategni pa fjokić'. četvrta, otvorena strana je ona koja gleda prema suprotnom mini pravokutniku.

iliti golu.

uzmete 22 brokve i rasporedite ih po ploči na način da imaju funkciju golmana, obrambenih igrača, veznih i napadača.

il kako se zovu te uloge nogometaša.

onda uzmete jednu kvačicu. ne onu na "č" ili "š" neg onu za okaČit veŠ.

razdvojite je na pola i pronađete pikulu.

pikula ima po zemlji ili u kutovima ladica.

i onda igrate.

s kvačicom šutnete pikulu pa se ona odbija od brokvi ili špagaste ograde.

onda šutne vaš protivnik.

onda vi.

onda protivnik.

i tako.

na kraju uvijek netko pobijedi.


eto tog sam se sjetila neki dan.

sjećam se tog nogometa. Kao i radija sa magičnim okom (kako si ovo samo lijepo napisla. Sad mi je teško-sjetno na srcu)

malo mi se riga na taj nogomet i to ovako bljuaaaaaaaaa

Bravo kolaja.

uh,zvuči krajnje opasno.....:)

"pikula ima po zemlji ili u kutovima ladica":)))

khkhkhehehhe:)

morat ću ovo više puta pročitat, tek tako:)

gongora, radijo s magičnim okom??

ono, znaš, što se širi i skuplja, ono zeleno; dok je radijo još radio na lampe. Takav je radijo bio u dnevnom boravku tete koja me čuvala dok smo, nas par, igrali nogomet na brokve.