Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Od čega živimo? Ispod svjetiljke na ulici, osjećam dah novog vremena, kasno saznajem da je jutro blizu i nemam više tamu što će me sakriti, dok se vraćam praznom ulicom. Saznat će oni, tko to dolazi u rane zore i tko to pozdravlja sunce na Istoku. Sve se sazna. Moja vrsta tako oduzima od života i ono malo daha i prosipa ga po alternativnim podrumima svog postojanja. Raznolike su slike kojih se sjećam. Kao da si mi sve bliži i bliži u tim lutanjima. Kao da mi te zemlja daruje iz svog praha iz kojeg je podarila i Adama. Tih si. Sviđa mi se tvoja tišina i tvoja daljina postojanja za moje nemirno srce.

fenomenalna slika :))

..kao i uvijek..ah..evo mene..tamo u onom čošku..:-))

... izuzela sam se iz ove svakodnevnice pa navratih malo na ove stranice...

sviđa mi se...moja tišina i moja daljina...:))

... kao da sam sve dalje od sebe... "pahuljice..", na istoku se sunce rađa svaki dan ... :)

i hvala bogu...da je tako...:)) rađamo se i mi svako jutro...ponovo i ponovo

pokušavam živjeti svaki dan sat po sat... :) tako je ljepše :)

i onaj tko je toga svjestan...sretan je...:))

treba vremena da se neke stvari shvate... ali, hvala Bogu, eto... shvatila sam :)

sjenčice...slike su ti prekrasne... i svaka ima svoju priču... na žalost ljudi ne vole priče...i ponekad mi se čini...koliko sam ovdje...draže im se vrijeđati međusobno :)) ugodan dan ti želim

hvala, "pahuljice...", ja pišem za sebe i stavljam sličice za sebe i možda po neku dušicu koja vidi da je nešto lijepo ovdje... lijepo je tako rijetko...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr