Gdje je moje mjesto?

Kada sam bio mali moj dida zabranio mi je da mu odgovaram sa "možda", Postoji samo da ili ne, hoću ili neću, govorio mi je.
Mislio sam da me samo, bez veze, gnjavi, da je to samo još jedna od njegovih ekscentričnih pedanterija u njegovom poimanju rada i reda. Kako nema možda?  Kako kazati da nisi siguran da li ćeš doći negdje, da li je nešto moguće, ali ne i sigurno?
Trebale su mi godine da shvatim zašto mu je "možda" bilo neprihvatljivo. Riječ "možda" izgubila je svoj smisao zbog načina kako je ljudi upotrebljavaju. "Možda" više ne govori o mogućnosti nego je postala izlika.  Svaki put kad ne želimo nekog povrijediti kažemo mu možda. Svaki put kad se opravdavamo kažemo možda. Svaki put kad nekog izbjegavamo kažemo možda. Svaki put kad znamo da nećemo nešto napraviti kažemo možda.
I čemu takav odgovor, čemu takva riječ. Zar za onaj jedan iskreni možda od sto dobivenih?
I zato kad sa mnom razgovarate, kad se sa mnom dopisujete, nemojte reći, nemojte napisati riječ "možda". Postoji samo da ili ne, hoću ili neću. 
 

U redu. Neka bude tako. Da. Hoću. Samo ti neću reći - što:)))

pa ipak je m.... tvoj dida bio u pravu ,ali samo m....:)