slučajno? ili...
Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled. Sve je veća svjetlost, što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene. Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše. Sama me obasjala i rastjerala sjene, a one su se izmnožile zadnjih godina. Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor, što nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama. Uz tebe ponovno osjećam. Uz tebe, plamen gospodari i grije. Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame. Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju. Pronašle su me skitnice i dovele do tebe i kao trak svjetla pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje, koje nas vodi jedno drugom. Polako... i slučaj više nije slučaj. Je li bilo slučajno?
27.08.2008. u 19:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
slučajnost ne postoji...
Autor: inspektornick | 27.08.2008. u 20:49 | opcije
naravno da ne, jer ništa nije slučajno :)
Autor: red-rose | 27.08.2008. u 20:50 | opcije
..mislim da sve ima svoje razloge...hvala ti na svemu...na predivnim riječima...trenutak postoji da bi se pamtilo...
Autor: NISAMTVOJA | 08.09.2008. u 14:39 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 19:08 | opcije