ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

..prave i krive.. kako netko tko je bio pravi.. najednom postane krivi.. ma nije na jednom.. ili je fakat.. neki put se pretvorba odugovlači.. a koji put u trenu se izokrene.. kada počne prestajati biti pravi.. čim nestane komunikacije..
..sjećam se ushita cjelonoćnih razgovora.. drhtaja do sljedećeg susreta.. ili u ovim prostorima do prvog.. pogledi.. riječi.. slučajni dodiri.. nadanja.. snovi.. ma prekrasno.. kao je lako olebdjeti..
..i onda puf.. nestane.. di.. što.. kako..  na licu zbunjeni izraz.. srčeko bubino.. odmah rukom.. i ono staro tko zna za što je to sad dobro.. a možda ih tek ubi prejaka riječ i preiskreno srce..

:))

sama si došla do zaključka........prejaka riječi preiskreno srce....

je ali što bi trebalo lagati? izmišljati? glumatati?.. kod mene su druga pravila igre.. ili sve ili ništa.. koplet.. bez rezerve.. uzmi ili pusti..

jedna istina i jedna laž...

Moja Angelver..gdje si ti dosad živjela?!

a tu.. hebat ga.. gdje i sad živim.. i malo .. tu ..a bome.. itamo.. i s onu stranu ogledala.. i kaj ti ja sve ne znam gdje.. kaj sam opet krivo rekla..

sve je to..vidjeti "pravog" ili "krivog" sebe u ogledalu..netko moze, netko ne

uf dobro da sam se ugledala ..dok sam bila "kriva" u ogledalu.. sad bih bila.. sigurno na finom mjestu... mirnom i tihom..

tko zna, mozda si se stvarno vidjela, a mozda se jos i vidis...tko si zapravo

kad bolje promislin, i u mene su nastala druga pravila igre. to oće reć, saćemo pošteno, pa ko koga zaebe.

znam tko sam... no u jednoj prošloj.. dugogodišnjoj vezi.. sam se izgubila.. postala sam nešto što nisam.. udovoljavajući zahtjeve i povinujući se kompromisima.. koji su bili samo jednostrani.. uranjala u jedan duboki bezdan.. sada se mogu na to samo nasmijati s jedne strane lica.. Kola nisam ni mislila da ti možeš drugačije.. već u laži..

pa navedi te laži. da svi čujemo:D

uopće se ne želim s tobom razgovarati.. ti sebe smatraš boljim od mene.. pa se odmakni.. evo u tvom komentaru ako baš hoćeš.. piše lijepo pošteno pa ko koga zahebe.. ili tako nekako.. ako se igra pošteno iskreno i otvorenog srca.. ni u primisli nije tako nešto.. već se želi stvoriti sklad.. mir.. zajedništvo koje je neraskidivo ičim..

šta ću sad, muko isova. neće s menon razgovara. ka da ja oću!?:)

najljepše je biti na miru sa samim sobom,

je oblače.. no teško je do toga stići.. ponekada se čini i nedostižnim.. no onda.. udahnemo. izdahnemo.. posložimo koiko možemo.. i zatvorimo oči sa osmjehom..

i ja bih tako rado zaspao kraj nekoga ... no ne nailazim ovdje na nikoga kome su tople noge ... a bogme spavati po ovoj hladnoći kraj nekog s hladnim ... nogama ... i nije nešto ... :-)) ... ne tuguj anđele ... kotač ovog ruleta zvanog život se stalno vrti ... jednom loptica mora pasti i na ono polje na koje si stavila srce ... preostaje nam samo nada i čekanje ...

e moj dragi Vojničino.. uvijek lijepe riječi od tebe.. je bu bilo.. znam da bu.. pusicu ti dam u ličeko dobro i oke dječačke..

Iluzija samo.... pravi više ne postoje, davno su prestali to biti... znaš li zašto? Jer im upravo mi žene postavljamo kriterije..... A oni to jednostavno nemaju snage odigrati na način da budu pravi cijeli život. I onda shvatiš da ste predugo zajedno, da ste stvorili djecu i da živite za njih. A djeca jedan dan odu iz doma u svoj život i šta ti ostane samo bolestan starac pored tebe i ti bolesna stara pored njega i pokušavate čim duže živjeti i to ne na teret djeci, ne na teret državi. Pokušavate si pomoći preživjeti dio starosti kad te svi odbace i kad svima smetaš jer svi su umorni od trčanja za boljim životom. I onda shvatiš da si živio život nimalo milostiv prema tebi, da si se vječito borio za druge da im bude lakše, da si želio ljubav, voljeti i biti voljen, da si želio prave prijatelje kojih više nema i da to nisi mogao imati jer je život samo jedan put koji nas vodi kao gosta na ovom svijetu. Pa si ti sad misli što je to pravi i što je to ljubav...