Cvijet kraj izvora...je sjena duše

.. u jutarnjoj šetnji, dok je dan ubijao noć, u tom kaleidoskopu goruće ljepote…zemaljska riječ, ta bijela riječ, zaoštrila je um, odvratila pogled i misli od jutarnjeg začaranog pogleda i poput očiju mačke zastala ispred mene… u bjelini tih očiju, iznad ušća života u druge slapove, pronašla sam odgovor… praznina se gleda slijepim pogledom u danima bez boli… jedina nit što spaja je titraj srca… potopljen polusvijet, čudni ljudi… još čudnije situacije… boje, koje nisu moje… ovom životu sam dala svoj znak… kao znak pokraj puta.. što vodi ili odvodi.. što spaja ili razdvaja… na oltaru ove noći vidi se plamen gorući… neka san pokrije sve nemire i muke svih ljudi… sve zablude i zastranjenja u čudna raspoloženja… postajem svoja aura u sebi.., a gledam te dok spavaš, dok ti mjesec lice zlati i bezbroj sjajnih zvijezda neka te u snu prati… gledam te… dok ti san lice ljubi.. gledam te.. dok se noć u daljini gubi…

samo pozdrav to my "soul"

i tebi pozdrav :)

Rijetko,a prije-nikada,ne komentiram ovakova nadahnuća,većim osmjeh zadovoljstva ostavljam :-)))

hvala, "gospodaru srca.." :) sinoć su mi riječi potekle iz srca... kao obično :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr