Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba što pamti gorak okus nečijih usana. Nježan vjetar promjene lomi koljena i oči bljeskaju od želje za plavookim lovcem što daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba. Znam da si od mnogih digao ruke jer su loše postuple sa tvojim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba. Ispod osvježenja noći, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan. Bez okusa si. Bez mirisa. Bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav, a najviše u mene. Dobro je da si prema meni takav, kakav si, jer si me naviknuo na sebe, a tada vrijeme postaje beznačajno.

lipa "moja" duša :))

:) da... procvjetava... opet ponovo i ponovo :)

Sve tvoje misli kao da slušam,a ne čitam...sjajne tekstove nam poklanjaš.Osmjeh dobrog jutra ti ostavljam :-)))

:) drago mi je da ti se sviđa... kad poteče iz srca... onda je to nešto najljepše :)

Samo da ti osmjeh ostavim :-)))

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr