Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U jednom trenu, kad iz finih pojedinosti izlučim onaj prostor gdje se osjećam kao netko tko je duboko prošao kroz srž, vidim da ipak ne vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaćanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao tvoje oči, gledaš me, ali me još ne vidiš. Preko oblika zalaziš u moj svijet, dok mi dozvoljavaš šetnju tvojom tamom i svijetlim stazama.  Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastužilo. Moje krhotine priznaju svoju povezanost u cjelinu i pokušavam ti osvijetliti mračne kutke u kojima ne vidiš trak svjetlosti. Stojiš na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidiš dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj očima preko oblika, već kod svakog pogleda znaj, da se nešto događa. A događa se...

Mekoća tvojih riječi i umjeće njihovog nizanja u čudnovate konstalacije je iznimka na ovim virtualnim bespućima.

čula sam jasno ovu rečenicu: ascultare disce, si nescis loqui... prihvatila sam je... u međuvremenu su se neke stvari promijenile... na kraju priče, moj unutarnji svijet je drugačiji...i ušla sam u svoj circulus vitiosus ..

ja bi isto reko da je dobar blog

:))),draga poz:))

i tebi :) lijepa večer.. hladna.. kristalna... zatamnjena tamom :)

Bogme kod mene je balkon otvoren..i mjesečina kroz prozor sja:))

zagrebačke noći su prohladne... a siječanjski nož još je uvijek preoštar za moj topli dah :) zatvorila sam prozor, svjetlo se bori sa polutamom... lijepo je :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr