Poput anđela!
Kada cijeli grad zaspi ja sjetit ću se tebe,
Znajući da i ti već negdje spavaš,
Poželit ću ti mirne snove i da mi budeš bliže,
Da te mogu posjetiti kada se najmanje nadaš.
Ne brini uvijek ću biti tu negdje u blizini,
Da uz tebe mogu tiho disati,
Negdje gdje me ne možeš primijetiti,
Dok ću za tebe stihove pisati.
Od kad si ušao u moj život i srce moje probudio,
Nakon toliko vremena što je u zaboravu usnulo,
Promijenio si moje želje,moj svijet,
Postao si mi netko veoma značajan,netko tko usrećuje me.
Došao si kao najljepši dar sa neba,
Bez ikakvih očekivanja,bez i jednog pitanja,
Došao si u trenutku kada sam padala i bila sama,
Bez igdje ikoga u suzama ostavljena.
Od tada moja je ljubav ponovo oživjela i promijenila me,
Od tada sam spoznala značajke života i sudbine,
Mnogo je prije toga prošlo tužnih kiša,
I hladnih jesenjih dana prepunih uvelog žutog lišća,
Prošlo je i već sam zaboravila osjećaj topline od sunca,
I osmijeh na licu poslije toliko suza.
Tvoj pogled vratio me je u život,
I uljepšao ga je u potpunosti,
Vratio mi snagu i vjeru za dalje nastaviti,
Vratio si mi ljubav koju ću sada tebi pokloniti…
Male stvari iznova me čine sretnom,
Uvijek tako posebne,što me ispunjavaju sa smijehom,
Malo je toga zbog čega bih mogla da žalim,
A još manje uspomena koje bih željela da vratim.
Nije mi potrebno mnogo,najvažnije mi je da imam tebe,
Uvijek blizu u srcu,negdje u blizini pored sebe,
Nije mi važno gdje ću i kada biti,
Dok si ti tu i dok te za sebe mogu imati.
Ti si poput anđela što svoga pastora čuva,
Moja druga polovica koju spaja duša,
Ti si moj zaštitnik,netko tko me usrećuje,netko koga volim,
Ti si moja ikona,moja radost i razlog više zbog čega se isplati nekoga da voli…
Hvala ti!
21.04.2009. u 22:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar