Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U nebeskoj sivoj haljini obavijen moj grad još je snivao, dok sam na balkonu udisala mirise noći i kiše u zraku što će doći. Značenje svijeta u tom trenutku mi nije bilo bitno, odstranila sam korijen težine duše i pustila da me noć opčinjava svojim mirisima, da kiša što ne dolazi izaziva moj nemir. Kao bijeli prah osjetih par kapi na licu i to je bilo sve. Tako provodim petu noću u odmaku od tebe, Vidim dam me stalno vraćaš na početke mene, osim mene same, osim same sebe. Lutala sam po daljinama mojih misli, poslala sam ih među tvoje neka se spoje i neka mi te ne odvoje. Zasjenjena oblacima noć je polako odmicala, a nebo se spuštalo sve niže, tama je uzimala dio po dio mog tijela. Krilati san zatvorio je trepavice, između njih više nisu mogle doletjeti neke ptice. Grad  nije živio tu noć... od njegovih zidina ostale su samo sive nebeske haljine oblaka što su vijorile na tom vjetru, a on mi je donio sladak zvuk tvog imena.
http://www.youtube.com/watch?v=6T-_AJ8kQDI

lijepo. i nemam ništa više reći osim da mi je lijepo ovako nešto pročitati.
iako time rušim "virtualni imidž"

jako lijepo :)))

"rozmarino..", ti nikad ne možeš srušiti niti stvarni niti virtualni image.. ti si ono što jesi.. autentinčna.. iskrena prema ljudima koji su tebi iskreni.. i prije svega.. ti si jako dobra prijateljica ;)

:-))))

Dobro jutro!

Ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "Sjena duše"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr