srp mog djeda antuna

..bolestina. ja sam meteoropat. svakog dana u svakom pogledu širim svoju anamnezu...AHHHH. al stvar je zbilja fizičke prirode, ne radi se o nikakvoj malodušnoj kreaciji mog ispaćenog uma. znam to jer ne mogu zamislit nista sta bi me u ovom trenutku moglo izvuc iz dauna (ne sindroma:) ) naravno, to se onda fino reflektira i na moju psihu koja je općepoznato stabilna i jaka i tako..bas je zakurac ovaj dan. necu povuc psovku jer je.
ipak i svejedno, i danas sam se nasminkala. no ovaj put nije pomoglo. inace me takva stvar zna dignut, al ovaj put nije islo. bit ce da je stvar u tome koliko cesto to radim:) a tri dana za redom je valjda previse bilo:)  valjda je shvatila (sminka) da je koristim u terapeutske svrhe, a ne estetske pa je odlucila ne suradivat.
kakogod, stvar je sad takva da nije nikakva. osim sta sam nasminkana, a i to ne izgleda najbolje . jer me ne jebe previse ona umjerenost u svemu, a ide u korist prekomjernosti:)) 
iiiiipaaaak, s obzirom da se tu i tamo sjetim vidjet tekućinu u čaši, ima, eto, i par dobrih stvari ovog užasnog dana. kiša pada, pa zato Ljudi Koje Mrzim, A Koji Nisu Ništa Krivi ne mogu lupat svojim čekićima po  etalnim cijevima i bušit bušilicama neki jako tvrd i neprobušiv materijal i ne mogu miješat cement svojim vječnim i nepokrvarljivim mješalicama. druga dobra stvar je da zbog kiše mnoštvo djece ugodnih soprana i snažne želje za cjelodnevnim pripćavanjem nečega nekome na drugom kraju parka sad to ne rade. eventualno to rade svojim roditeljima, al dok su zatvoreni prozori, mene ne tangira:)eto
 
unatoč, sve u svemu, kako bilo... to je to
 
 
 

kak me zivciraju ljudi koji su pateticniji od mene :P i ironičniji..svega tu ima

jebemti, ja sma toliko često rastrojena da bi trebala smislit novi naziv za to