tu si... sve je opet dobro ...
Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje. Kako mi je jutros nebo bilo milostivo!! Tvoje kretnje nisu ispunile jučerašnje jutro. Sve je bilo čudno. Prazno. Tiho. Sablasno. U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe! Zaledila sam današnje jutro i otpuhnula ga kao tanku koricu da se izgubi u beskraju vremena. Moje jutro je počelo drugačije. Danas. Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao onih dana. Proljetno lišće se okitilo divnim zelenim bojama carujućeg proljeća, a zvjezdani krug je noćas bio skriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima. Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na moje bijele stranice gdje izlazi dio pocijepane jezgre preplašenog srca. Tu si. Sve je opet dobro.
31.05.2009. u 13:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
krasno.....!.....:))))))))*
Autor: bodjos | 31.05.2009. u 13:39 | opcije
:) ... volim takve trenutke osjećanja... :)
Autor: shadow-of-soul | 31.05.2009. u 13:41 | opcije
Ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "Sjena duše"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 19:43 | opcije