srp mog djeda antuna

pratila sam ga preko glave i ramena sugovornika. kretao se kvartovskim križanjem na način da je iz različitih pozicija i koordinata promatrao određenu točku negdje na zgradi.

onako, nasloni se na prometni znak i onda znalački gleda u jednu točku nasuprot.

onda pređe cestu pa znalački gleda na tu istu točku. prekriži ruke i nagne glavu.

pa pređe opet cestu, podboči se rukama na kukove, nagne glavu tako da mu vidiš u nosnice i škica pogledmom. tu istu točku.

pa pređe cestu pa se nasloni nonšalantno na stup i spusti nehajno ruke u džepove. i nasloni jedan ležeran pogled na tu istu određenu točku.

pa krene prelazit ulicu pa zastane na pola. razmišlja o pozi, valjda.

'moji zagrebački frikovi' pomislila sam s dragošću i milinom. trknuti ljudi bez imena i prezimena. utjelovljenja ideje nenormalnog. luckasti, šašavi, kreativni u ludosti. vječni sporedni glumci mojih gradskih putešestvija.

dobro je vratit se u zagreb, ako niste dugo bili.

Dobro je biti u Zagrebu, uvijek :-)).

je..bogme je...i ostati:))

promatrač iznad promatrača-život ti je draga moja- babuška