Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu Mjeseca što se još ocrtava na tamnoplavom baršunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je da je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, a ono ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Pitam se, jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?

...prekrasno....i jos jednom prekrasno,uz naravno moj komplimenat!Pises,i rijecima rises slike koje nosis u sebi!Pises,i s lakocom dotices dusu,onih koje te osjecaju!Za mene je pravi praznik pronaci tvoje rijeci na ovoj stranici, i uzivati u njima.Vjerovatno si svjesna bogatsva koje nosis u sebi!?I zato ne zamjeraj, i ne cudi se andjelima...njima treba vjerovati.....jer oni su uvijek tu...i uz njih....nase jutarnje nebo nikada nije prazno.....

hvala na komplimentima... :) uvijek me obraduje lijep komentar :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr