Gdje je moje mjesto?

Ona bi da je voli
onaj kojeg svaki dan
kod kuće čeka
u nadi da se još sjeća
svojih obećanja
koje je tako lako
i tako zaneseno davao
dok je nije dobio
 
Ona bi da je voli
onaj sa druge strane pokretne trake
što nikad ne staje
da je uzme i doživljaj joj pruži
da ga pamti
i čuva za stare dane
 
Ona bi da je voli
onaj što tako lijepo piše
da je mazi
da je pazi
kao na riječi svoje
da se osjeća voljeno
kao što voli riječi njegove
 
Ona bi da je voli
onaj što ga svako jutro vidi
sa prozora svoga stana
kako kroz park trči
dok znoj po mišićavom tijelu
mu se cijedi
i želi da ga dira
i želi da joj on neda mira
i to ne samo u snovima
 
I na kraju
ona samo želi da je voli
onaj sa početka priče
kojega kod kuće čeka
da se sjeti da što si dobio
možeš izgubiti
ako zaboravljaš na obećanje
ako ne ponoviš zavođenje
one koju si već zaveo za cijeli život
ako doživljaje nove s njom nemaš
ako riječi lijepe za nekog drugog čuvaš
ako ne maziš njenu kožu
još uvijek tako lijepu
još uvijek tako nježnu
ako ne trčiš barem ponekad
za njom
i zbog nje
jer ona još uvijek želi baš tebe da dira
jer ona još uvijek želi da si jedan drugome cijelu noć nedate mira
jer ona te još uvijek voli
jer pomisao da je gubiš još uvijek nju najviše boli
i zato nju za oprost od zaborava moli
jer samo te ona istinski voli.

hej bart;)

jel sad Ok drugari? ;)

ok;)

miro, jedna ce znati da je za nju, mnoge ce se prepoznati. nije li tako uvijek?

nikad ne reci nikad i nije uvijek uvijek uvijek

Baš mi je prvi dio fajn...

eh, ona bi...

...prosla sam to,iskreno,mislim identicno kao u tvojim stihovima i mislim da sam jaka sada ali...

uvijek taj prokleti ali

lepe bart, lepe :))

ovo mi je bacilo osmijeh na usne (o:
da...tako bi trebalo biti, ali nažalost često nije...