www.roker.bloger.hr

Posjet..
 
 
 Probudio se kad je temperatura u šatoru postala nesnosna. Fedja tog dana nije imao nikakve službene obveze pa je odlučio iskoristiti ostatak dana za upoznavanje regije a obećao je i predstojnici samostana da će je posjetiti. Naime, predstojnica, ili kakvo zvanje je već imala, poručila je po Omaru da bi se htjela zahvaliti Fedji na humanitarnoj  donaciji koja je stigla jučer i ugodno je iznenadila. Nadao se da neće sresti Manuelu jer ne bi valjalo da šefica ili bilo tko sazna za Manuelin izlet od prije nekoliko noći. Prije polaska u Lubangu, popio je kavu s Omarom, pokušavajući ga nagovoriti da mu pravi društvo, ali dobrodržeći egipćanin se nikako nije htio odricati čaja.
-Neće proći ni 6 mjeseci, govorio mu je Omar, ti ćeš samnom piti čaj, Afrika je ovo, prijatelju.Fedju je iznenadilo da se u većini afričkih jezika koristi riječ "čaj" a ne "tea".. Svejedno, kava mu je još uvijek draža, a i kava je porijeklom iz Afrike, uostalom.. Mdena je pripremila lagan doručak obojici, Fedja je pokupio par sitnica za eventualno darivanje djece ili u samostanu i pošao prema Lubangu. Svratio je u jednu školu čiji je donator bio UN, porazgovarao s ravnateljem i interesirao se za potrebe a onda se uputio u samostan.. Visoki zid okruživao je skromnu ali lijepu zgradu u španjolskom ili portugalskom stilu, pozvonio je ispred velikih drvenih vrata, i otvorila mu je mlada žena.Manuela je bila, ustuknuo je a ona je s prstom preko usana upozorila ga da ne reagira, samo je šapnula:
-Htjela sam te vidjeti... I još nešto je prošaptala i gurnula ga da se ne zadržava pokazujući rukom u kom smjeru mora ići. Iznenadjen ali trezven krenuo je kamo ga je Manuela uputila i ispred glavnih vrata čekala ga je stroga sredovječna redovnica sa zlatnim očalama i blagim smješkom.
-Dobar dan, naklonio se Fedja.
-Dobar dan, naš dobročinitelju , procvrkutala je časnaTereza, tako se je zvala, pružajući mu ruku i čvrsto se s njim rukujući,k'o pravo muško..
-Dobro nam došao.
-Hvala, zahvalio se Fedja i pored nje ušao u zgradu. Prenijela mu je zahvale svih redovnica jer je bilo i nešto za njih i ispričala se u njihovo ime jer je običaj da one ne kontaktiraju s vojnicima.
-Jes vraga,pomisli Fedja u sebi. Proveo je pola sata u ugodnom razgovoru,obećao još pomoći i uputio se ka izlazu,na vratima je opet čekala Manuela pognute glave,prolazeći pored nje čuo je,ili mu se tako činilo:
-Doći ću opet.. Osvrnuo se,ali je Manuela već otišla .
 
ima još