www.roker.bloger.hr

Dolazak u Finsku
 
Dino je mlad novinar,tek započeo karijeru u lokalnim novinama u jednom zapadnobosanskom gradiću gdje ga je rat,i sve što uz rat ide,grubo odvojio od prijatelja,djevojaka,roditelja..Svega..Ne znam koliko bi se njegov slučaj mogao nazvati srećom,no,budući da več desetak godina namjeravam napisati njegovu priču,ja ću to tako i napisati.Dakle,Dino je srećom završio u logoru i nakon sto dana života na rubu smrti imao je sreću da je na vrijeme naišla ekipa medjunarodnog Crvenog križa,popisala logoraše i u kratkom vremenu Dino i stotinjak njegovih sugradjana završio je u Finskoj.Krajem rujna smješteni su u ispražnjenu vojarnu u Lahtiju,kojih stotinjak kilometara sjeverno od Helsinkija.Lahti je povelik grad za Finske pojmove,oko 90 000 stanovnika te 1992.godine,vlada i lokalna vlast su sve učinili da Dino i njegovi sugradjani zaborave patnje u logoru.Boravak u vojarni bio je privremenog karaktera radi medicinske skrbi,socijalizacije i privikavanja na nove uvjete života.Dino je smješten u ugodan apartman koji je adaptiran neposredno prije njihovog dolaska i dijelio ga je s Harisom.Poznavali su se još iz P.,skupa su završili gimnaziju ali su diplomirali na različitim univerzitetima.Dino je zagrebački student,a Haris je završio studij šumarstva u Sarajevu.Oba su bili 25-godišnjaci i jedan drugog su sami odabrali da dijele "stan" naredna 2 mjeseca dok ne dobiju trajniji smještaj..Prvih nekoliko dana dužnosnici Finske vlade su im neprekidno bili na raspolaganju i Dino nije sam sebi mogao doći od susretljivosti ljudi u državnim organima,naprosto mu je nepojmljivo da ga netko tako daleko od rodne zemlje doživljava kao svog i više od toga.Razne nevladine udruge su 24 sata bile na usluzi a najviše ga je iznenadila činjenica da u Finskoj postoji i društvo Bosansko-Finskog prijateljstva čiji su aktivisti isprva pružili najveću pomoć u svladavanju jezičnih barijera.Sretna okolnost je i ta što su svi ljudi zaduženi za njih govorili i engleski pa je Dino od početka bio u povlaštenom statusu budući je malo koji logoraš,sem Dine i još njih petšest, vladao stranim jezicima.Prvih dva-tri tjedna je prošlo u ispunjavanju desetaka upitnika,liječničkim pregledima,kompletiranju odjeće i osobnih stvari,pokušajuma uspostavljanja kontakata s ostalim članovima obitelji što je u ratnom vihoru graničilo s nemogućim.
 
 
/nastavlja se/

početak je dobar, šalji nastavak kad budem na blogu...

ovo je nešto skroz novo.. ako ne i najnovije.. juhuuuuuuuuu!

;-)♥

što li ćeš nam reći ??

Uvod obecava.Ne znam puno o Finskoj i radujem se prici:)