www.roker.bloger.hr

Dolazak u Finsku 2
 
 
 Apartman u koji su Dino i Haris smješteni bio je skandinavski jednostavan ali maksimalno funkcionalan.Ni jedan ni drugi u svojoj domovini nisu bili siromašni,ali ovo su smatrali luksuzom iako "pad kriterija" o standardu mogu zahvaliti boravku u logoru koji ovdje nećemo ni opisivati.Program njihovog zbrinjavanja obuhvatao je i organizaciju vijeća koje će ih predstavljati pred vladinim i drugim institucijama i Dino je jednoglasno izabran da ih zastupa. Malo se protivio, jer po prirodi je samozatajan, ali svjestan da njegovo poznavanje stranih jezika i obrazovanje može samo pomoći prihvatio se dužnosti.Činjenica da će funkciju obnašati samo za boravka u skupnom smještaju olakšala mu je odluku.Haris mu se zahvalio na odluci da prihvati dužnost i obećao pomoć i podršku u svakom pogledu.Budući su kao studenti živjeli po studentskim domovima i kao podstanari,lako su uredilai svoj apartman i dodatno ga opremili sadržajima koji će odisati duhom Bosne na dalekom sjeveru.Dino je,na sreću,imao fotografije majke Mine i sestre Azre pa ih je postavio na radni stol,pored kompjutora koje im je donirala Nokia.Majka je ostala u P.ali je naknadno saznao da su je prijetelji i susjedi u tajnosti prebacili u Sarajevo i da je na sigurnom.Sestru Azru je rat zatekao na studijama u Zagrebu i u vrijeme kad je Dino završio u logoru Azra je upravo polagala zadnji ispit na trećoj godini FPN.Medjutim,budući nije imala stipendiju i odjednom je postala stranac s drugačijim statusom nego do sad,Azra je iskoristila mogućnost i aplicirala na poziv Irske vlade te nastavila studij u Irskoj,pa je Dino jedino s njom uspio održavati kontakt.Oca je izgubio još u osnovnoj školi,stradao je u prometnoj nesreći.Harisova priča je puno tužnija i on nema nikakvu informaciju o roditeljima,bratu i sestri ali se on bavio sportom i bio je od prilično "tvrdog" materijala pa nije previše pokazivao svoju muku.Uz to,bio je i prilično discipliniran vjernik što mu je,vjerojatno,pomagalo da održi duševni mir.Dobro su se slagali ,imali su i zajedničku kuhinju i salon s TV aparatom,kuhanju nisu bili naročito vješti,ali su obećali da će se truditi jer im skandinavski pristup prehrani nimalo nije oduševljavao.Haris nije bio vičan ni informatici pa mu je Dino pokazivao osnove uporabe računala i pristup internetu.-Nemoj mi se smijati,jedne večeri će Haris.-Zašto?Dino je očekivao neki Harisov šaljiv pristup novoj situaciji ..
-Ja sam cijelog života bio ubijedjen da je Nokia japanska firma,sad me malo sram..
-Haha,dobra ti je ta,ali nisi sam,i ja sam ispočetka tako mislio,ohrabri ga Dino..Razgovarali su o tome što ih je snašlo i shvatili da su dobro prošli,složili se da optimizmu moraju dati prednost i što prije se uklopiti u redovan život.
-Kužiš li ti išta ove Fince?-Haris je često pitao jer ni jednu jedinu riječ nije razumio.
-Ne kužim,Dino će,ali prvo što ću napravit je da ću počet učit Finski jezik jer druženje samo s našim ljudima i govor rukama nas nikud ne vodi..Raspitao sam se,za desetak dana dovest će nam nastavnike finskog i psihoterapeute.Život u Finskoj može početi..

sviđa mi se priča

ok !