www.roker.bloger.hr

Dolazak u Finsku..3
 
Prošla su četiri mjeseca boravka u kampu u Lahtiju i društvo se počelo polagano osipati.U prvom valu mladi ljudi koji su brže prošli rehabilitaciju i socijalizaciju a po zanimanju su obrtnici,dobili su ponude za poslom u Tampereu,Turkuu,Helsinkiju i naravno,u Lahtiju.I Haris kao je strojarski inženjer prihvatio posao i tečaj jezika u Tampereu a Dino je u drugom valu dobio stan i posao u Lahtiju.Završio je prvi stupanj na tečaju finskog jezika što mu je pripomoglo samo da lakše čita saobraćajne znakove i da se snalazi u javnom prijevozu.Stan koji je dobio bio je fantastičan za njegove pojmove,udoban i komforan samački apartman od šezdesetak kvadrata skoro na obali jezera Vesijarvi.Posao mu je ponudjen isprva kao suradnik finske javne televizije YLE u edukaciji njihovih novinara koji dolaze u ratne zone na Balkanu,a poslije,kad svlada jezik i kao novinar.Bio je presretan što mu je omogućeno raditi u novinskom poslu što samo govori s koliko pažnje finci prilaze izbjeglicama s Balkana želeći da se osjećaju kao kod svoje kuće.Plaća je za Bosanske pojmove bila basnoslovna i teško se privikavao na činjenicu da je plaća tajna o kojoj ni s kim ne smije razgovarati ..Njegova južnjačka srdačnost i bosanska sklonost humoru ga je u kratkom vremenu učinila popularnim kod kolega koji ni sa čim nisu pokazivali da je novi i da im smeta što ne govori finski jezik.Jedan dan u tjednu je odlazio na treći kanal YLE koji je emitirao na švedskom jeziku i educirao i njih za rad u ratnim uvjetima. Nedostajali su mu prijatelji,majka i sestra,svaki dan se čuo telefonom s Harisom koji se takodjer izvrsno snašao u Tampereu.  Dino je izbjegavao česta druženja s prijateljima iz logora i iz domovine jer je to samo otežavalo privikavanje na novi život a i budilo je i ružna sjećanja koja je želio potisnuti iz svog života. Upoznao je i par djevojaka na poslu ali se čudio kako u radno vrijeme svi izbjegavaju bilo kakve kontakte koji nemaju veze s poslom.Oduševljavala ga je liberalnost mladih ljudi kao i mirnoća u komunikaciji.Šest mjeseci nitko na njega nije podigao ton,svi su srdačni i pristupačni.. Oduševio ga je i njegov susjed iz P, Amidža/svi su ga tako zvali/, koji mu jer pokušao objasniti na svoj način kako su finci dobri ljudi.Kaže kako ne trebaš ni kupovati gume za auto u Finskoj,možeš se snaći džabe.. -Kako?-Dino će iznenadjen. -Pa fino,veli Amidža,odeš u salon gdje prodaju aute,uzmeš jedan na probnu vožnju,odvezeš ga u garažu,skineš mu gume i staviš stare pa ga onda vratiš u salon,oni ni ne gledaju,pravi su mi ti finci-oduševljeno će Amidža.. Dino se samo srdačno nasmijao dobrodušnom prijatelju koji ne shvata da se oni neće s njim zamarati. I tako,Nova godina i Božić su bili pred vratima,plašio se samoće u to vrijeme ali ga je obradovala sestra Azra da bi mogla doći u posjet i biti 3-4 dana. To je još jedna dobra vijest,poželio se sestre,beskrajno.Nije mogao dočekati taj dan..
 
/nastavlja se/