www.roker.bloger.hr

 
 
 
Samopouzdanje je kategorija o kojoj se malo  gdje uči u školama,a važnija je od matematike.Rijetko tko priznaje u kumunikaciji da mu nedostaje samopouzdanja,ali iskusno oko lako uoči taj nedostatak.Ispoljava se i neuroznim kretnjama,očima,govoru,postupcima,odlukama,oblačenju..Ne znam koji spol više pati od nedostatka samopouzdanja,mislim da taj nedostatak nema spolni predznak ali se različito ispoljava kod žena i muškaraca.Imam osjećaj da je po žene pogubniji.Siguran sam da su i anoreksija i bulimija produkt nedostatka samopouzdanja.¸Kako smanjiti taj osjećaj?Raditi na sebi,učiti,upoznati što širi spektar ljudi i karaktera i shvatiti da i drugi ljudi imaju mana i vrlina,putovati,vjerovati da si jedan/na i poseban/na i da ima ljudi kojima se kao takva/av dopadaš..Ako trenutni partner nije u tebi otkrio vrline,to ne znači da ih nemaš već da te taj partner ne poznaje .I ne zaslužuje,ja bih rekao...Znanje i spoznaja o sebi je najbolji način za stjecanje samopouzdanja.

"Pobjedama" stječemo samopouzdanje. Onim negativnim iskustvima nagriza se. Njabolji su oni koji se nakon pada opet hrabro popnu natrag na drvo. Još ako su išta pri tome naučili ni pad neće bolan biti

Matematiku znam, ali mi fali samopouzdanje. Poznajem i sebe, ali to ne pomaže. Samopouzdanje je stvar nasljeđa, karaktera, odgoja, iskustava...

kad istinski voliš i kad si voljen, taj problem ne postoji..a toga je najmanje u životu..

erica, ne preskači gradivo... kad se samovoliš je baza..:)

jutro :)....možete okačiti o rep naknadno stjecanje samopouzdanja. rijetkima uspijeva nadoknaditi ono što im nije usađeno u djetinjstvu, odgojem i ljubavlju!

slažem se meija

u životu je sve nadogradnja na onim osnovama koje nam daje obitelj. ok, neke životne situacije nas izoštre, preoblikuju, ali ipak sve su to varijacije na temu

meija.. a jel imaš neki podatak o suicidalnim sklonostima, neželjene djece, ipak rodjene..?.. gadno se znaju zakomplicirati stvari, gadno..

mmmmmm, nemam pojma i bolje da ne znam.

(to ja kooperativno šutim, jelte..:))

(i šutnja je ponekad znakovitija od hrpe riječi) :)

Istina je da je odgoj važan,ali i volja i upornost takodjer,tvrdim da je znanje temelj samopouzdanja jer piloti ispite iz struke moraju proći s 96% točnih odgovora i drže se maxime,"što na zemlji znaš za 5 u zraku je to za 3"..

redovito, rekla bih...:))..'riječi samo gube skriveni smisao... gospodari oteti s lanca suštine, bolesni od prošlosti i gladni budućnosti, umorni od besmisla, bijelog šuma..'... (ja kad parafraziram, grobovi se uznemire, hbte... svi ustaju i vrište:"NISAM! NISAM TO REKAOOOOOOOO!!!";D)

Ključ samopouzdanja leži u djetinjstvu i stvar je odgoja... Meija je to najbolje rekla. Nakon toga dolazi samo nadgradnja. Ako je odgoj u djetinjstvu bio poguban za samopouzdanje ništa to kasnije ne može promijeniti.

voli sebe, prihvati svoje mane..čak se njima napravi važan!..ne smije nitko nama biti sudac..a dok brinemo o tuđem sudu..nemamo samopouzdanje.

rokeru, znanje je bitno, ali znaš i sam da ima toliko fah idiota koji su izgubljeni u prostoru i vremenu. čak bih rekla da znanje je samo jedan segment koji nas oblikuje kao osobu, ali samosvjest o samome sebi dobija se ipak na drugi način, ne isključivo kroz obrazovanje. i dalje ću tvrditi da su roditelji ti koji nam daju osnovne smjernice za dalje.

Ne slažem se meija, "vješanje mačku o rep", je samo bijeg i kukavičluk. Samopozdanje se zaista stječe "razgovorima sami sa sobom", prihvaćanje i vlastitih grešaka, ustrajnom "borbom" da grešaka bude čim manje... i na koncu prihvaćanjem samog sebe kakav jesi, i ljubavlju za sebe točno takvog/takvom, gledanjem drugog u oči, dok tvoje govore:"Ovo sam ja!"

Meija,nikako ne mogu prihvatiti da je roditeljski odgoj jedini i najvažniji izvor samopouzdanja,znam dosta ljudi koji su odrasli u domovima i bez ljubavi a čvrsti su k'o stijena..Bavio sam se extremnim poslovima i tu mi roditeljska ljubav nije pomogla već znanje i vještina stečena teškim radom..

Fata...različiti smo. ovo o čemu pišeš je rad na sebi i krpanje onih rupa koje nisu popunjene u djetinjstvu. jer čemu "razgovor sa samim sobom"? da je ranije izgrađen stav o samom sebi, ne bi bilo potrebno ni ovo. točno je da se kroz život mijenjamo, samo rijetkima, bez čvrste obiteljske osnove uspijeva maknuti se dalje. (nekima uspije u inat, baš njima, ali malo ih je)

rokeru, je...uspiju. kao što sam napisala-za inat svima. ali ponešto, osim odgoja ima i u temperamentu, koji je u primjeru koji navodiš prevladao.

To što su neka djeca odrasla nažalost u domu ne znači da nisu mogla steći i samopouzdanje. Imali su odgajatelje pored sebe, stručne osobe koje jako dobro znaju kako se ophoditi. Dakle, na to utječe od djetinjstva najuža okolina.

latino..točno. roditeljski dom ne znači automatski i zdravu sredinu za rast malog čovjeka!

O itekako "RAZGOVORI SAMI SA SOBOM" meija...samo, vrlo malo ljudi to umije.
Kad izađeš iz roditeljske kuće, samo si jedna sirovina. Točno, roditeljska kuća daje neki temelj sretnicima(i ja sam imala tu sreću i zbilja divne roditelje). No poslije si ipak na vjetrometini života i krpiš svoje rupe SAM/SAMA!