Finska priča 12
Ugasio je Dino svjetlo,ruke stavio pod glavu i gledao u strop,finske noći nisu tako tamne i još uvijek se nije navikao na njih.Sjena plamenih jezičaka iz kamina igrala je po stropu kao na filmskom platnu.Muzika s radija je pogodila atmosferu,simfonija kao skladana po sjenama na stropu.Marja mu je na pedalj i ne izlazi mu iz glave.Mogao bi samo pomjeriti nogu prema sredini i kao slučajno je dotaknuti.No,da joj je do toga pomjerila bi je i ona,pomislio je.Okupirala mu je mozak u štrajku,cijelo popodne ne umije smisliti ni jednu suvislu rečenicu.."Pusti život da teče",javlja se djed iz dubine..E moj djede,pomisli Dino.I Marja ne spava,okrenuta ne lijevi bok sluša Dinino neravnomjerno disanje ,radoznala je kao nikad u životu što je u glavi momka koji je s njom pod istom plahtom.Mogla bi ga dotaknuti nogom praveći se da spava,mogla bi "u snu" prebaciti ruku preko njega,mogla bi i ništa ne poduzimati.Ali neće.Teško joj ide u glavu da na pragu 21 stoljeća igra igru zavodjenja iz prošlih vremena,ili se igra s njom igra,svejedno.Teško je zamisliti,ali je lijepo osjetiti,sama sebi je priznala.Da joj je netko pričao samo bi se nasmijala kao dobrom vicu.Od ove igre ne znoje se samo ruke,ili ne trepere leptirići u dnu trbuha već cijelo tijelo treperi,igraju damari,jezik trne kao u pijanstvu,svaki pedalj tijela je aktivan pa ako bi mu dotakla nogu,prebacila ruku preko njega,bojala se da bi i čarolija prestala.Da li je njoj svejedno ili se znoji kao i ja,pomislio je Dino.Prijalo mu je ovo znojenje samo ga je bio strah da Marja ne pomisli kako je neodlučan i nezainteresiran.A jest zainteresiran.Ne pamti da mu je mozak ovako itko zaposjeo.
08.03.2010. u 11:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar