Volim

Mesar

Oštrica je polagano prodirala u mišić, potom mekano prešla preko njega od jednog do drugog kraja. Pokret je bio savršeno izveden. Komad se mlitavo prevrne na mesarskom panju.

Crveno je meso svjetlucalo, razbuđeno dodoirom noža.Mesar je lijevu ruku ploštimice položio na široki odrezak, a desnom je ponovno duboko zarezao.Mogla sam osjetiti pod vlastitim dlanom hladnu i gipku masu. Vidjela sam koko nož ulazi u mrtvo i čvrsto meso, otvara ga poput sjajne rane.Čelik je skliznuo niz tamnu izbočinu; oštrica i stijenka noža blistali su.

Mesar je podizao odrezak za odreskom, odlagao ih jedan za drugoga na panj.Padali su muklo-poput poljupca u drvo.

Zatim se okrenuo prema mani, s teškim zamotuljkom preko čitavog dlana; stavio ga je na vagu.
Beživotan vonj sirovog mesa udarao mi je u glavu.Gledano izbliza,izloženo na svijetlu ljetnog jutra koje je poniralo kroz dugačak izlog, bilo je žarko crveno lijepo do gađenja. Tko je rekao da je meso tužno? Meso nije tužno, zloslutno je.Nalazi se na lijevoj strani naše duše, otima nas našim najizgubljenijim trenutcima, nosi nas na debela mora, probija nam brod i spašava nas; meso je naš vodič, naše crno i gusto svjetlo, zdenac privlačnosti u koji naš život vijugavo klizi, usisan do vrtoglavice.
Goveđe meso predamnom bilo je isto kao i kod preživača na pašnjaku, samo što ga je napustila krv, rijeka koja tako brzo nosi i prenosi život, od koje je ovdje ostalo samo nekoliko kapi, poput bisera na bijelom papiru.

A mesar koji mi je cijeli dan pričao o sexu, bio je načinjen od istog mesa, ali toplog, naizmjence mekanog i čvrstog; mesar je imao svoje dobre i svoje niske komade, koji traže, žude za izgaranjem svog života, pretvaranjem u meso. A ista takva bila je i moja put, ja koja sam na mesareve riječi osijećala vatru među nogama.

"MESAR" Alina Reyes

koji je tebi vrag pa nisi u kulinarskoj emisiji...

ubuduće budem imel vode da ugasim vatru