Iz života

http://www.youtube.com/watch?v=g4QwTkBdZXI
Još jedan dan, jedan uzdah, jedno sjećanje. Jedan pokušaj...Rekao si, uvijek se vrijedi boriti za ono što voliš. Ali treba biti realan i razuman. Razuman. Ponekad, dovoljno je samo da vidim tvoje ime napisano, tu, da vidim samo, da se smirim, da budem sretna. Da znam da si dobro. Da li je to puno? Realan...Ponekad poželim da se naše usne nisu nikada razdvojile od poljubaca, tijelo od ukradenih dodira, da se zaustavilo vrijeme. Vidjela sam osmjeh u tvojim očima, moje tijelo je drhtalo, ne od zime, ne od straha, od sreće. Prvi put u životu, od sreće. Ja znam da je to premalo...bilo je premalo. Ponekad, kada ti kažem da te volim, boja tvoga glasa ostane ista. Toliko boli u meni živi, toliko tuge, a ti ne znaš, ni ne slutiš, nećeš čitati ove redove. Što je previše, a što je premalo kada nekoga voliš...kada patiš za nekim, što je previše...suza, tuge, samoće, žudnje...bez smisla, bez razloga...što je previše...biti realan...kada boli, kada se živ raspadaš...teško je biti realan. Toliko izgovorenih riječi a ništa se nije reklo, ledena šutnja koja govori više nego tisuću riječi. Niti postojim, niti umirem, niti živim. Niti me uzimaš, niti me ostavljaš...Jedna stranica u tvom romanu, toliko nevažna, ili previše bitna...kao ti meni...nikad previše, nikad premalo....pustiila sam ruku...više nije ispružena...više ne čekam...

.-))draga moja

jel te bar seksa

tako sazeto sa puno emocija,bori se ne odustaj,zavrijedila si....

tako sazeto sa puno emocija,bori se ne odustaj,zavrijedila si....

ponekad treba izbaciti iz sebe te osjećaje...Mi te želimo razumjeti

Baš tako draga,darling

sazdani smo od želja,emocija sjećanja,radosti i tuge,sazdani smo od čežnje,u sebi,za druge.Biti voljeni i voljeti...

...život ide dalje...danas je to - to...sutra je novi dan..

Ima jedna stara pjesma...." Ne vrijedi plakati, kaže pjesma stara...itd..."

..bome istina...danas bum to odradila i onda je gotovo :)...ma evo čak i prestajem...:) nemam više maramica...:)

Ako dođem,a nadam se,u nebo možda ću pitati Isusa.:"Zašto neke žene toliko plaču"ah,pročitah ponešto..ali želim da mi On odgovori.Kako da je nečije srce toliko meko a drugo toliko kameno...Draga,nepoznata blogerice.Neka tvoje suze dok padaju na tlo,isperu sve tvoje boli i iz njihove kiše,naraste najljepši cvijet tvoje nove sreće!

...hvala puno...

:):)uvjek nam se vrati:):)