srp mog djeda antuna

mislim da se osjećaj koji te obuzme kad usred energičnog četkanja zubi skužiš vlastitu četkicu u čaši sa ostalim četkicama ne može usporedit s ničim

kolegice, kog vraga vam znači taj tampon za uhom...uh, kud li sam stavila nalivpero...

:))))))))))

pam..aha...) a problem je kaj poslije nis ne bacis. usta nemres bacit, a cetkicu mudro vratis na mjesto..ja bar...hihi.al ne zelim odgonetavat čija je to bila pa je vratim zmirecki da spriječim ulazak novim podrazajima vidnim. mislim da mi me tek TA informacija ubila:))

Najbolji su oni tvrdi rozi... Mmmm...

ouuu...lucy..ne budi takva..podjeli to s nama...osim ak ne blefiraš ;) fors :) ja upravo imam te roze.moji roditelji su škrti, ja tu nista ne mogu. reko stari da si zguzvam novinski papir ak mi je taj pretvrdi.al ja ionak imam čudna neka crijeva pa ni ne serem tak d ami je svejedno. ne sjecam se kad sma proljev imala. osim verblanog:) kao ovo sad npr. ....:)

hm hm.... mladi dani. zaboravljena sjecanja.... ipak zgodna je gungula ruksaka i odjece sa hrpom mokrih ljudi u nekim nastambama zimi. fascinantno kako naucis ne razmisljajuci vodit racuna o svojim stvarima. (npr ja jednom bio uvjeren da sam izgubio onaj znas viktori nozic, naravno jer sam ga rabio prepijan. e a onda sam ga nasho pospremljenog uredno u nekom dzepu ruksaka. kako ne vjerujem u vile ni lopate, bitce da sam to ucinio ja, nesvjesno)