Iz života

http://www.youtube.com/watch?v=6E2hYDIFDIU&feature=related


....i kada misliš da si slomljen, toliko da te boli kad udahneš, u jednom dijeliću sekunde čuješ smijeh, svoj smijeh...koji škrto izvire iz prošlosti, dopustiš da se probije kao zraka sunca ispod oblaka.....lagano otvorim oči, jer suza više nema, lagano dopustim da me prošlost dotakne, drugačija, jer bilo je i tih trenutaka, kada se čuo smijeh, kad su oči sjale....i to sam bila ja....kao da je davno bilo, prebirem po putevima kojima me vodilo srce, ljubav...dala sam sve, možda i premalo, i previše...ne znam odgovor....nije mi žao, jer ....kamen ne plače, ali puca....a ti.....ti šutiš, ni da trepneš....ni da zaustiš da me ne trebaš....prebirem po putevima kojima me vodilo srce, ne žalim....ali davno, davno jednom moje srce smijalo se i prije tebe.....i bez tebe.....smijeh škrto probija iz prošlosti, kao daleka jeka iz daljine...i dopustit ću si opet da se smijem....iz srca, kao nekad, grleno i iskreno, duboko i nesebično...onako kako sam voljela.....

muzika i tekst ... savršen spoj :) od srca ti želim da se opet smiješ od srca .. i da voliš ... :)

...hvala, i ja si to želim, ali i svima koji misle da nekad nema izlaza.....

uvijek ima izlaza :)

...naravno da ima....treba si dopustiti da vidimo i taj drugi...:), nije teško...

u slucaju opasnosti razbi staklo i evo izlaz

naravno ... :) probaj , koracaj ,... i bit će :)

...hoću...želim....

samo da napišem da sam pročitao i...uh....

to je već početak ... bude onda ... samo tako dalje :)

...hvala što si pročitao, samo me strah ovoga "uh"...:)

...zaista želim...ići dalje...

ništa strašno,može značiti i jedno i drugo

kad se smiješ, aktiviraš navodno 18 mišića, a srce je tek jedan..i zato, smij se sa srcem ! :))

...onda dobro ak nije strašno :)....

....hoću, ema....fala....

vrlo lijepo:)

...hvala ljudi, ne znate koliko meni ovo znači....ne znamo se a opet...opet cmoljim jer...ma hvala vam ....

ja se nekako nađem u ovome...poznajemo se..

...svi se možemo prepoznati...kad srce pukne..isto nas boli...

hvala tebi, drago mi je da mogu biti sukreator ovog tvog 'životnog' dnevnika (i nadasve hrabro od tebe da se možeš 'otvoriti' na ovim virtualnim bespućima)

...lijepo si napisala, sukreator....život piše čudne priče, ali sve su tako podjednake ponekad tužne, ponekad sretne i koliko god različite, opet iste....

iako se mi svi krijemo iza 'nekakvih' nickova, s druge strane monitora svi smo isti, a opet posebni, jedinstveni

i upravo ti to želim; da bez obzira na sve, budeš 'svoja', posebna i jedinstvena (onaj tko te ne cijeni takvom kakva si, nije te ni vrijedan)

..da, na jedan svojstven način puni tuge, sreće, bijesa, bola, osmjeha....ali...krijemo se...

..hvala...ema...