Laprdarij

Ponekad čujem: Koji su ti argumenti? Ili - nemaš argumente za to.. Ili - bla... Dakle, čujem o nedostatku mojih argumentata, kao i o vrlo vjerodostojnim argumentima druge strane. A ja recimo velim - ne sviđa mi se to, ili ne volim to, ili jako mi se sviđa... E, sad, nekima je teško prihvatiti da mi se nešto sviđa ili ne sviđa, ako nemam argumente za to. Recimo neka glazba. Iskreno, fućka mi se trebaju li drugoj strani argumenti. Meni se sviđa, i točka. Ili mi se ne sviđa, pa opet točka. To znači da je u meni ugodan osjećaj u vezi s tim, ili neugodan, i ne pada mi na pamet to argumentirati.
A to dvoje niti ne ide skupa. Ako ja govorim iz srca, o mojim emocijama, onda tu nema mjesta argumentima, jer argumenti su iz glave.
Drugo je kad na poslu vodimo diskusije u kojima nema mjesta emocijama, pa se ideje ili stavovi pod normalno argumentiraju. No tada smo svi na istoj frekvenciji...
Primjećujem da je ponekim ljudima jednostavno teško nešto reći iz srca, pa i čuti drugoga kad govori iz srca.. Kad nisu na poznatom terenu argumenata...

argumenti služe da se neko opče pitanje analizira...osobni osječaji ne smiju tražiti argumente...trebaju samo biti jasni i glasni;)

Da, Dev, tako bi trebalo biti, ali te granice često nisu jasne

argumentirano tvrdim da se ti meni sviđaš odavno..;))

Kukavico, čini mi se da nemam niti jedan argument protiv :)

ma baš te briga...ja imam ledeno srce,pa moš i ti biti neshvačena;))

Dev, i nije me briga.. još kao klinka sam shvatila da nije bitno 'kaj buju susedi rekli'.. važno je ono kako se ja osjećam...

osječaji se često ne slažu s osječajima drugih...a ti drugi bi htjeli imati same istomišljenike uz sebe...dakle,žele te promijeniti...laskavo,jer te se ne odriču..ali nije ferplay;)

često ni sami sebi ne možemo nešto objasniti,a kamoli drugima...

joj...gdje me nađee...pa to "intelektualcima"pokušavam objasniti...ali u njihove argumentirane glave ne stane...pa sam odustala i povukla se u svoj svijet..pusa istomišljenicima..