Laprdarij

Primila sam ga pod ruku, i prošetasmo se Maksimirom. Prva naša zajednička šetnja. Ne zna se tko je ponosniji, on ili ja. Njegova tamna put odskače od blijedih zagrebačkih faca.. Pokazujemo jedno drugo Maksimiru punom ljudi u nedjeljno popodne...
Tražimo klupicu pokraj jezera.. volimo gledati vodu, a njemu je posebno draga ova zelena mutna jer ga podsjeća na rijeku pokraj koje je odrastao.. gledamo patke koje nam bezobrazno upadaju u riječ, i gledamo kornjače kako lijeno mašu nožicama držeći glavu iznad vode, podsjećajući na gospođe s punđama koje paze kako ne bi kosu smočile...
Nježni zagrljaji i poljupci pokušavaju zaustaviti vrijeme koje nesmiljeno curi.. još imamo vremena... grlimo se, dodirujemo, pokušavamo što bolje utisnuti u pamćenje svaki trenutak, jer ćemo to nakon rastanka vrtjeti danima u mislima, dok svaki detalj ne ponovimo stotinu puta... iščekujući ponovni susret...

veoma romantično:)

aha :)

mali mu je stojko

i ja rado id3m u ZOO

Pa i nije baš mali :)

hahahahha

zamisli kad ti razori onu stvar i poskaklja te po pupku s nutarnje strane.

Gogo, ovo je romantično, ne erotično.. heeej

vlazne bake rule

obožavam Maksimir;)))

...kokoš ima pijetlaaa!...tra-la-la-la-laaa!... :))

...sad se vidi, sad se zna, ko se kome kokodaaaaaa!... :P