Laprdarij

Zanimljivo je kako život složi scenu. Ono što smo valjda radili krivo, ili nismo htjeli vidjeti, život nam ubrzo servira tako da ne možemo ne vidjeti, i iz toga i naučiti. Nježno rečeno, lupi nas u glavu..
Trenutno se predamnom odvija predstava u kojoj moju bivšu ulogu igra bivša partnerica mojeg dragog prijatelja, a moj dragi prijatelj igra prema njoj ulogu mojeg bivšeg dragog prijatelja. Točnije, sve je isto, samo sam ja sada promatrač i promatram predstavu u kojoj ženska uloga predstavlja mene.. Nevjerojatno koja podudarnost. Budući da žensku ulogu znam u detalje nije mi baš zanimljiva iako duboko suosjećam s njom, napeto promatram mušku ulogu jer sada uviđam labirinte razmišljanja te muške strane iz prve ruke..
Je li mi lakše zbog svega toga? Trenutno nije, to je kopanje po ranama, ali šire gledano čini mi se vrlo iscjeljujuće na dulje staze..

iigraj mala novu rolu.... mani se ppromatranja :)

Istima, nek se i ja malo odmorim.. A i u publici se može svašta raditi, pogotovo kad se svjetla ugase :)

ne daj se, sa scene :)))