...dan po dan...
...lagano se izmjenjuje, kao treptaj oka, nepovratno, navratim ponekad tu gdje sam se nasmijala, rasplakala, smirila, naljutila... Ne prepoznajem vise ljude, ni redove ni rijeci, samo odzvanja gorcina neka...ne prepoznajem vise ovaj svijet...ne prepoznajem ni sebe cak...dan po dan nestaje kao pjesak sa dlana, kao razbacani papiri koje odnosi vjetar...usamljena i sjetna, mogu to jos priznati, ponekad tuzna i slaba...srce nije kamen ali kao knedla u grlu stoji...kao breme strah ne dozvoljava dalje...biti ostavljena ili samo voljeti a ne biti voljena...vjetar hladi obraze... Lišće šušti pod nogama...jesen je... U meni,oko mene...
14.10.2010. u 20:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar