Dugi je put......

Kako?
Kada?
Koga?
Zašto?
Razmišljam tek toliko , usput - kad sretnem ljude pune mržnje, a siromašne ljubavlju.
Ne vole nikoga i ništa osim sebe. Meni ih je iskren žao, teško njima samima sa sobom živjeti sa tom mržnjom u sebi, teško je ne znati što je zapravo život, jedan jedinstveni i poseban , darivan iz LJUBAVI... tako je barem u prirodi čovjeka, a priroda je LJUBAV prema ŽIVOTU.
Zapravo znam da ljudi manipuliraju tim riječima, fraziraju i kalupiraju,vjerojatno nisu ni svjesni težine tih riječi, a zna se da se riječima ubija ili ljubi:-)

kradljivci ljubavi rigaju mržnju.

lol..ovo je moja konačna. sooorry

Ne bih se sasvim složila, bis: ljudi čiji su postupci ishod jala, pakosti, zloće svake fele, prije svega NE VOLE SAMI SEBE. Zato uopće ne mogu pojmiti ljubav, a zato i smatraju da se drugi prema njima odnose nečasno i neprijateljski. Zaista ih žalim, ali ih ne volim u svojem društvu... Mislim, ak ih ni majka nije mogla voljeti, zašto bih ja? ;-))

Pa onda ih ni ne mrziš?

Ja bi rekla ....nisu mi dragi....ali ih NE MRZIM.

vjeverica, ja uzvračam osmjehom pa ih zbunim....

Ma kaj bih mrzila... Jednostavno mi nisu važni, ne želim ih oko sebe. A ako se ipak pojave, paaaaaa... opet ih ne mrzim, ali mi idu na živce.

:-))) eto tako i ja i idem dalje u živottttttt:-)

Ajde, kažeš kako se riječima ljubi....Hm, više volim kad mi je netrko blizu, da ne padnem..., u krizu, dok za riječi je lako, to može svatko;-)

Nego kako? Riječima počneš a nastavak slijedi........:-)))