Pozornica života

Baš sam jutros raspoložen za neprimjereno bacanje komentara na svačiji post, uz obavezno propovijedanje, savjetovanje i soljenje pameti ;)
Zaista, za sreću ne treba puno ... iznova se iznenadim koliko ljudi kompliciraju vlastiti život, traže razloge za neuspjeh u partneru, vanjskim okolnostima ... sve je lakše od zagledavanja u vlastitu nutrinu.
Neki i to probaju, napišu post, i čovjek, čitajući pomisli, "hoće li se ovaj ubit'?" ili bar "da zovem hitnu?" LOL
Ovaj LOL je namjeran, stavljen da napadne njihov ego, da zaboli ako treba, opali šamar za osvješćivanje.
I sami znaju da je sva ta graja uzaludna, vlastiti problemi su im Mount Everest, ego trip na vrhuncu.
Nije njih briga možda za glad u svijetu, neslobodu medija, patnje i robovanje siromašnih, zagađenje ... vlastita tuga i bol - only that matters.
Gdje su u procesu evolucije ljudi "devoluirali" ? ... stvori se paradox, svi tražimo ljubav, želimo bolje životne uvjete, ali kad treba poći od mijenjanja sebe ...problem.
Suočavanje sa sobom može biti nešto najteže i najgroznije, ali i ne mora ... uvijek postoji svjetlo (religiozni kažu da bog ne stavlja pred čovjeka više od onoga što može podnijeti).
Svi mi nosimo neki teret iz odnosa sa drugim ljudima, ljubavnih, poslovnih, whatever ...
To je samo teret i smetnja, ako postoji pouka iz prošlosti, izvucite zaključke (nije obavezno) i krenite naprijed.
Samo pazite, ne stvarajte stereotip ili neki novi uteg koji vas može povući dublje od početne pozicije kretanja ;)
Sloboda je na cijeni, i neovisnost, o ičemu, ikome ... morate sami sebi biti sjajni (ali s pokrićem), da možete sjati drugima.
Misa gotova, pozdrav svima i pusa :)

Komentirala sam tekst o tvom vraćanju na "normalni" iliti svima vidljivi Weblog. Zatim sam pročitala objavljenu prepisku, zbog koje si bannan, barem pretpostavljam.

I sad me živo zanima koja je to :-)). Totalno neprincipjelno od mene, ali principi su zato da bi se kršili :-)).
Usput, čestitke na živcima i smislu za humor :-)).

Zlica, bio je to svojevrstan test. Kako komunicirati sa osobom, koja po ponašanju prema drugima toliko malo nudi pozitivnog
(volim koristiti eufemizme, zaista mislim da je odgoj i način pisanja odraz poštovanja prema drugima)?
Razmišljao sam: što se toj osobi moralo dogoditi za takav pogled na svijet, toliku količinu zlobe i ponižavanja drugih?
Odlučio sam uzvraćati dobrim i odmjerenim "niz dlaku" odgovorima, računajući zaista, možda se taj njen model ponašanja može promijeniti.
Rezultat poznat ... stvarno ne bih više o tome i neću, sretno, ma gdje bila, hehehe

Nažalost, razumijem te :-)).
Slično sam postupila jednom, dok nisam odustala :-)).
Otišao mi vikend, ali sam shvatila da s neodređenim tipovima osoba ne mogu izaći na kraj i da mi je bolje da odmah na početku "kapituliram". To ću ionako napraviti puno, puno kasnije :-)).

razmišljajući upravo o takvom viđenju stvari na zapisima, zaključih da je put do druge stepenice shvaćanja ljubavi i davanja mukotrpan, dug i za većinu nemoguć. nažalost