Dugi je put......

Znaš li, živote, da po 3.članu Evropske konvencije(a i po Hrvatskim zakonima) svaki čovjek ima neotuđivo zakonsko i moralno pravo na dostojan i slobodan život?

Mi te svaki samo živimo, kako znamo, a ti si nepravedan prema nama jer si za neke teret, a za neke praznik, zar ne bi bilo poštenije da su svi podjednako opterečeni i nagrađeni za svoj trud i odgovoran odnos prema tebi?

Ima ljudi koji nisu dovoljno jaki da ponesu pretežak teret koji dobiju, pa klonu, a što sa tim ljudima?
Zašto ti ne usadiš znanje ljudima da žive svaki dan tako da im to bude dan lijep kao rođendan?

I da znaš, živote, nije bitno koliki si, nego kakav si, i ne bojim te se, jer te razumijem, ali moraš razumjeti da previše briga ljude uništi, a bezbrižnost ih opusti, pa te ne poštuju i ne cijene ni takvoga dobroga kakav si takvima poklonjen, a u tome nisi prema svima pravedan..

Ima ljudi koji nisu dovoljno jaki nositi te, neki klonu ispod tvojih tereta , a što sa tim ljudima?
Ne znaju svi naučiti trpjeti ili nisu naučili smijati se tebi i kada im pokazuješ svoje ružno lice.
Ej živote, svi ljudi ne primječuju da si zapravo čudesan, ali neki dobiju previše, a neki premalo.
Prekratko traješ da bi bio rasipan, ti si kao ljubav, prekrasna pustolovina.

Ne mogu te živjete bez vjere u tebe, a volim te trošiti spontano, radoznalo i nikada i nipošto ti ne bih svojevoljno okrenula leđa.
Znam, sastojiš se od onoga što velikim dijelom sami napravimo od tebe, zar ne?

I znam da postoje ljudi koji ljubav samo primaju, ali je ne daju, gdje si tada da ih podučiš? Ljudi su oprezni i boje se riskirati i zaljubiti, boje se voljeti, ali vole kada ih se voli, pa su nesretni, a ti samo nijemo promatraš njihovu patnju...kažeš da to moraju sami naučiti, od tebe im je dovoljno već to što te imaju, ej, živote...

Neki ljudi umiru, neki se rađaju, neke zvijezde gasnu, neke se stvaraju, to možemo gledati kao na prostu stvar ako tako odlučimo da bude, tako si kratak, a tako mnogo truda treba da naučimo živjeti jednostavno, ali hrabro. Prepun si problema, a mi te ipak slavimo, ti kratka dekice – ako te vučem gore, zima mi je u petama , ako te vučem dole zima mi u ramena, a ja se snašla pa sklupčam koljena i pokrijem se i smijem ti se.

Mogli bi mi još puno toga popričati, ali kratak si ti, pa ću biti kratka i ja.
Životiću, ima nas 6.946.016.572 i kad bi svi odjednom zasadilii samo jedan cvijet na svoj životni put, svima bi bio život puniji radosti, evo ja ću prva, a na Iskrici nas ima još, pa pobrojano nas je 241 275........

E pa sad, uhvati me za ruku, a ja ču i dalje tebe voditi, moj živote

Ti se danas raspjevala :-))

pozdrav kolegice...stvarno si danas jaka:-)

Baš si dobra, prema životu i sebi...Povedi ti onda i mene, da i ja sadim cvijeće;-)))

Vega, jel mi ide:-)?

Htio sam i ja da sadim cvijeće, ali... rekoše mi, bolje pričekaj proljeće...

pozdrav qvanta, ali nježna:-)

Lega, cvijeće se može saditi preko cijele godine:-))))

Je biserna, sve se može kad se hoće...Opet, proljeće je proljeće, tad najbolje zori novo cvijeće, kažu.

probaj sam:-)