vlastiti robovi..u životnim zatvorima..
..robovi ugode..privida ugode..prividnog privida ugode..robovi života kojeg nisu odabrali ali su ga odlućili voditi..samo zato što ih je netko uspio uvjeriti da je to ono najbolje za njih..i tako prolaze njihovi jednaki dani i jednake noći u kojim je pustolovina bila tek rijeću nekoj knjizi ili slika na vječno uključenom televizoru..a kad bi se koja prilika i ukazala poput otvorenih vrata u novi svijet..novi život.. govorili bi ..ne zanima me nemam volje..vječiti životni luzeri sa maskama na licu koje nesmiju skinuti ni sami pred sobom..
23.11.2010. u 16:16 | Editirano: 23.11.2010. u 16:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar