Iz života

...zima je stigla. jedno prohladno predvečerje. šetam dok te čekam...nestašni pramenovi koji izviruju ispod kape i škakljaju me po licu...stiščem ovratnik kaputa kao da će biti toplije...hladno je...ne samo zato što je zima stigla...hladno je, nema topline...pogled odluta preko ceste...dvije mame pričaju, djevojčica i dječak zaigrani...nasmješeni, opušteni, iskreni...zadirkuju jedno drugo, guraju se, on pada, ona se saginje da mu pomogne iako je manja od njega...pruža mu rukicu malenu, saginje se i ljubi mu dlanove jer on plaće...nasmješim se...mame se smiju isto, tako mali ali tako iskreno i nevino se vole...udahnem duboko, hladan zrak ulazi u pluća, vraćam se u realu i pitam se gdje je sve to nestalo...gdje se izgubio taj prekrasan osjećaj...i kada je čovjek izabrao da radije ostane sam...izabrao je ne vjerovati, suditi, tako lako povrijediti, tako lako tuđa riječ zaboli kada prepoznaš ono što si dijelio a o čemu želiš šutjeti...pogledam male anđele, zaštičene od svega kako bezbrižno skakuću...susretnem tvoj pogled, prilaziš i grliš me čvrsto...i kažeš mi, netko je zaljubljen, pogledaj kako ti se oči smješe....nasmijem se glasno...jer ti znaš sve moje žudnje, želje i boli, snagu i strah...nisam zaljubljena...samo poželim...toplinu...dodira, pogleda, riječi...ispod nekih izgovorenih čitam ono za čim žudim, i poželim da su iskrene.... ne...nisam zaljubljena...samo sjetna i usamljena...poželim to...ali znaš i ti, to se ne čeka, to dođe...kažeš mi, ne brini...doći će netko tko će pročitati iz tvojih sjanih očiju sve....ne želim biti ispred nekog, ne želim biti iza njega...želim biti uz rame...biti podrška, oslonac...ne čekam...doći će...netko tko će osjetiti toplinu, nekoga tko će doći....da ostane, netko tko će me čekati, kome ću nedostajati...ponekad tvrdoglava, tužna ali uglavnom sa osmjehom na usnama...nismo se dugo vidjeli, i nedostajala mi je...toplina, sigurnost tvojih riječi i stiska ruke...i dok odlazimo, još jednom pogledam zaigrane mališane, vesele dok im se obrazi rumene od zime, nestašne, opuštene, nevine i iskrene...i poželim baš to...ne mariti i ne osjetiti ništa...samo iskrenu toplinu...
Link

..lijepo ;)

..hvala..:)...bila je i slika namijenjena ali nekaj nije uspjelo :)....

..ma i link je dovoljan..baš pristaje ;)

...da..baš se posložilo sve...:)

..kad stigne zima..svi nekako želimo u topli zagrljaj
..imati nečiji topli džep za turnuti smrznute ruke

...jučer kad su pahulje poletjele...onako mi je bilo u duši nekakvo ushićenje a opet...samoća...žudnja....

..uskoro će Nikola obilaziti prozore..
probaj mu napisati pismo
..nikad se nezna ;)

daa, pokusaj mu napisati nesto, dobro ti kaze megili... :-))