Laprdarij

Rijetko se nasmijem od srca, a pogotovo rijetko umirem od smijeha gledajući TV. A to mi se događa kad gledam Lud, zbunjen, normalan.. Kažu da je ta serija inspirirana britanskim Mućkama, ali Mućke me baš i nisu od srca nasmijavale, bilo je tu dobrih fora, ali češće sam osjećala više mučninu zbog tužne realnosti nego veselje..

Lud, zbunjen, normalan sam počela gledati jer volim Mustafu Nadarevića, on mi je najbolji glumac na ovim prostorima. A onda me cijela serija oduševila, svi glumci do zadnjega su pogođeni. I hjtela bih izdvojiti nekoliko epizoda koje smatram posebnima...

Najviše me nasmijala ona u kojoj Faruk fotografira Čombeta za omot CD-a.. To je nešto neponovljivo i neprepričljivo :))...

A genijalni su mi zapleti bili u epizodama kad je Izet pio bezalkoholnu pivu da bi vratio novac od kazne za pijanu vožnju, kao i ona u kojoj su Faruk i Damir htjeli iskamčiti lovu od Izeta (što i je ideja serije) pa su glumili kradljivce auta, a na kraju su morali još i platiti Izetu jer ih je prokužio..

Pogotovo cijenim u toj seriji što se često osjeti da se i sami glumci dobro zabavljaju, jer se i oni sami počnu smijati nekim skečevima, onako od srca, i vidi se da nije gluma... A i volim taj izvorni bosanski, i tu njihovu šalu na svoj račun...

bok, šanelka!
je, zbilja je sjajna serija, makar je nisam htjela gledati znajući kako naši televizičari sve unerede.
al ovaj put nisu.
mene nasmijavaju imena. điđimilović. zamisli da imaš doktora s takvim prezimenom! :)

Serija je super, i jedino zbog nje upalim TV. Pusa :)

pozdrav... meni su takodjer zakon, najbolje sto gledam na TV-u...